Kolika je bruka razvod braka? Tako kratko, tako jasno pitanje, najradije bih odgovor napisala u jednoj riječi. Nije. Nimalo.

Ipak, razmišljajući malo o ovoj temi, došla sam do zaključka da je puno lakše napisati takav odgovor nego odustati od braka u kojem smo nezadovoljni, jer pritisak obećanja „zauvijek“, pritisak okoline, očekivanja bližnjih ali i osjećaj vlastitog neuspjeha temu čini ipak malo složenijom od jedne riječi.

 

U ne tako davnoj prošlosti, brak je podrazumijevao uglavnom ekonomsku zajednicu muškarca i žene, izvor sigurnosti, zajednički život, dogovoren po nekom ključu. Danas bi tome istoznačnica bio poslovni sporazum. Tek u 19. i početkom 20. stoljeća osobito u zapadnoj Europi i Americi počinje shvaćanje da je ljubav osnovni i integralni dio braka. E, sad kad su se u cijelu priču umiješali osjećaji, stvari postaju malo složenije.

Brak danas (na našim prostorima) podrazumijeva odluku i obećanje da ćemo s nekim koga volimo provesti ostatak života. Velika odluka, važna, a najčešće je donosimo u trenucima zaljubljenosti, kada nam je donošenje odluka obojano najšarenijim bojama ljubavi i samim time, ograničeno. I zato se nerijetko desi da nekoliko godina kasnije preispitujemo svoju odluku.

 

Razvod braka na neki način označava priznanje da smo pogriješili, da smo donijeli pogrešnu odluku, da smo se predomislili, da nismo uspjeli. Bez obzira koja je tema u pitanju, ovakve spoznaje nikad nisu lake ili ugodne. Razvod braka oduvijek je teška tema, dapače povijesno gledano, sve donedavno nije bio niti dozvoljen ili je bio omogućen pod prilično kompliciranim uvjetima, osobito u katoličkim zemljama. Međutim, posljednjih se desetljeća razvod u zapadnim zemljama pojednostavio, tako da između 30 i 50 % svih brakova završava razvodom. Statistika kaže kako svaki treći brak u Hrvatskoj završi razvodom. Dakle, nije bruka, barem statistički gledano.

No pustimo sad malo povijest, statistiku i društveni kontekst. Je li razvod braka bruka? Ta rečenica može značiti da razmišljaš o tome da raskineš brak, no da se bojiš osude okoline. Kako će reagirati, što će o tebi misliti, kako ćeš nastaviti svoj život nakon razvoda… Ako kojim slučajem imate i zajedničku djecu, kako će oni to prihvatiti, hoće li i njih zauvijek pratiti bruka rastavljenih roditelja, kako ćete urediti susrete i druženja s djecom nakon razvoda… Namjerno ovdje ne ulazim dublje u temu interesa djece kada se roditelji razvode jer to je tema koja zaslužuje barem nekoliko ovakvih odgovora. Ovdje je tema bruka.

Bezbroj je pitanja, bezbroj upitnika. I mislim da su, razmišljajući o toj temi, sva pitanja na mjestu. Sva su opravdana, sve sumnje i strahovi su realni. Razvod braka nije mala i beznačajna tema. Odluka o razvodu jednako je velika kao odluka o stupanju u brak.

 

Je li bruka razvod braka? Budite sigurni da ćete biti okruženi brojnim ljudima koji će misliti da je tako. Koji će poprijeko gledati na vas jer ste rastavljeni. Koji će se osjetiti pozvanima da vas savjetuju o tome kako biste vi trebali živjeti. Koji će vas pokušati izvesti na pravi put. No svakako si tada postavite pitanje – žive li ti ljudi moj život? Hodaju li u mojim cipelama? Znaju li da te krasne cipele jako žuljaju? Jesu li oni u mojem braku? Jesu li i oni nezadovoljni?

Iznimno je važno zapitati sve što je ono što ti želiš, što te čini sretnom, a što nesretnom. Iznimno je važno donijeti odluku koja će za tebe biti prava odluka, bez obzira što drugi mislili o njoj. Za to je često potrebno puno snage, puno hrabrosti, no u konačnici samo ti znaš kako se osjećaš i što je za tebe najbolje. Pa čak i ako je bruka.

Silvija Stanić, dipl. psih.

Postavi pitanje našim stručnjacima

Može li me Centar prisiliti na postupak utvrđivanja očinstva?

Ivana Biuk
25. 04. 2018.
AUTORICA:
Ivana Biuk
mag.iur.
 
Rodila sam dijete s drugim covjekom a nisam se razvela pa je upisano kao djete covjeka s kojim nisam.Trenutno me socijalna radnica zove i primorava na postupak utvrdjivanja ocinstva pod prijetnjom oduzimanja djeteta a ja ne zelim postupak trenutno.Da li socijalni radnik moze da me natjera na postupak i sta mi je ciniti
 

Poštovana, Sukladno članku 79. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15) tužbu radi osporavanja bračnog očinstva može podnijeti: dijete, majčin muž ili majka djeteta. Dakle, Centar za socijalnu skrb nije ovlašten podnositi tužbu radi osporavanja očinstva.

Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti: dijete, majka djeteta, muškarac koji sebe smatra ocem djeteta ili centar za socijalnu skrb. Stranke u postupku radi utvrđivanja očinstva su dijete, djetetova majka i muškarac čije se očinstvo utvrđuje, a centar za socijalnu skrb ili muškarac koji sebe smatra ocem djeteta iz članka 403. ovoga Zakona ako su pokrenuli taj postupak.

Nadalje, člankom 61. Obiteljskog zakona propisano je da se djetetovim ocem smatra majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka. Ako je majka djeteta u razdoblju do tristo dana od prestanka braka smrću, sklopila kasniji brak, muž majke iz posljednjega sklopljenog braka smatra se ocem djeteta.

Muškarac koji se smatra ocem djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka razvodom ili poništajem može uz pristanak majke i majčina muža priznati dijete. Obzirom je u konkretnom slučaju, kako navodite, očinstvo utvrđeno presumpcijom očinstva, odnosno kao otac djeteta naveden je Vaš muž, a ne otac djeteta, potrebno je podnijeti tužbu radi osporavanja bračnog očinstva.

© Mama je mama 2018