Formiranje navika kod djece i roditelja

Čovjek je u svojoj suštini stvaralačko biće te je motivacijom, dosljednošću, kreativnošću i navikama, i onim dobrim i lošim, stvorio povijest. Procjenjuje se kako malo više od 50% svakodnevnih radnji zadataka možemo okarakterizirati kao navike (Kashy i sur., 2006). Budimo se i ustajemo u isto vrijeme, obavljamo svakodnevne radnje kao što su umivanje i četkanje zubiju, odlazimo na posao istim putem i ulažemo vrijeme u nama ugodne aktivnosti u slično vrijeme i na istim mjestima (npr. gledanje omiljene tv emisije ili serije u isto vrijeme ili odlazak u isti kafić s istim prijateljima na piće).

Već u najranijoj dobi, u obitelji, dijete po uzoru na roditelje stječe neke radne navike. Navika se definira kao uobičajen i zbog toga predvidiv način motoričkog, kognitivnog ili emocionalnog reagiranja u određenim situacijama koji je usvojen učenjem (Rakas-Drljan i Mašić, 2013). Same po sebi, te radnje su automatske i ne iziskuju puno truda, a stječu se svakodnevnim obavezama. Kako bi navika nastala, potrebno je odrediti ciljno ponašanje koje ćemo konstantno ponavljati u stabilnom kontekstu, čime se formira veza između samog ponašanja i podražaja – konteksta. Imaju veliku vrijednost u životu pojedinca, a veliku ulogu u formiranju navika imaju primjeri odraslih.  Ozbiljnijem i složenijem formiranju radnih navika kod djece treba pristupiti polaskom u školu. Ako dijete ima neke radne obveze/zadatke u obitelji prije polaska u školu; dakle, ima razvijene radne navike, lakše će, polaskom u školu, prihvatiti još jednu obvezu/zadatak – učenje.

Kako se stvara navika učenja? Kao što smo stekli naviku hranjenja, (jedemo u otprilike isto vrijeme jer u to vrijeme i osjećamo glad – dakle, stekli smo naviku), kao što smo stekli naviku odlaska na trening (idemo vježbati u otprilike isto vrijeme – dakle, naviknuli smo se), tako možemo steći/razviti i naviku učenja. Stručnjaci preporučuju da se navika učenja stvara svakodnevnim učenjem u isto vrijeme i na istom mjestu. Bitno je da učenik ima svoj kutak gdje ga nitko neće ometati i u kojem će na miru moći obavljati svoje radne zadatke. Treba obratiti pozornost na eliminiranje ometajućih čimbenika kao što su previsoka ili preniska sobna temperatura, osvijetljene, buka, nered na radnom stolu koji učeniku odvlači pozornost itd. Kad učenik započne  s učenjem, koncentracija je visoka, ali s vremenom pada pa se zato preporučuje učenje težih predmeta prije lakših. Isto tako, na početku učenja, zaboravljanje je najveće; dakle, brzo zaboravimo ono što smo naučili. Da bismo to spriječili, potrebno je ponavljati gradivo jer samo konstantnim ponavljanjem sprječavamo zaboravljanje. Dobro bi bilo napraviti i plan učenja – podsjeća nas na obveze, a ako ga se i pridržavamo, možemo se i nagraditi sitnim povlasticama što će opet motivacijski djelovati na nastavak učenja.

Više o formiranju navika i fazama možete pročitati na sljedećem linku: https://mentalnozdravlje.zagreb.hr/savjeti-strucnjaka/kako-formirati-nove-navike/