Kako vaše dijete uči pravila?

Svako dijete treba model prihvatljivog ponašanja kako bi raslo i razvijalo se. Navedeno znači da roditelji trebaju djeci usaditi obiteljske vrijednosti, preuzeti roditeljsku odgovornost te postaviti granice, odnosno reći ne kad isto smatraju potrebnim.

Djeca uče pravila od dojenačke dobi

Već i dojenče može primijetiti roditeljske reakcije i iz njih izvući zaključke za vlastito ponašanje. Bilo to dojenče, malo dijete, predškolsko ili školsko dijete – djeca uče pravila iz iskustva koja iz dana u dan imaju sa svojim roditeljima. 

Roditelji biraju pravila za svoju djecu
Pritom se mogu voditi vlastitim iskustvima ili stručnim savjetima. Odabir pravila prvi je korak u njihovom efikasnom podučavanju. Ni previše ni premalo pravila nije dobro. Mudar izbor su poštena pravila koja poštuju djetetovu osobnost, ali zahtijevaju poštivanje roditelja i drugih ljudi. Pravila koja su čvrsta, pouzdana i predvidiva,  ne variraju o emocionalnom stanju roditelja i primjerena su dobi i razvojnom stanju djeteta. Pritom moramo znati čemu nikada ne smijemo reći »ne«, a to su osnovne dječje potrebe za hranom, odjećom, obućom, zdravljem, spavanjem, ljubavi i socijalnim odnosima.

Kako provoditi pravila?
Za početak, poruke koje šaljemo djetetu, trebamo formulirati jasno umjesto nejasno, pozitivno umjesto negativno. Posvetite pozornost pozitivnom ponašanju svog djeteta kako dijete ne bi dobivalo vašu pažnju samo kad se neprimjereno ponaša. Ako iznosite kritiku, uvijek kritizirajte njegovo ponašanje – nikada dijete kao osobu. Ohrabrite ga. Istaknite uvijek točno što vam se sviđa kod njega. Budite dosljedni – utvrdite obiteljska pravila o spavanju, jelu, gledanju televizije i dosljedno ih primjenjujte jer vaše dijete mora znati na čemu je. Ako mu jednom dopuštate da jede na kauču, a jednom inzistirate da sjedne za stol, bit će zbunjeno i neće znati gdje su granice, što je dopušteno a što ne. Također, vaše riječi trebaju slijediti djela. Djela koja ne smiju kažnjavati već postavljati granice. Kazne imaju nešto samovoljno i neprijateljsko. No vaše dijete može učiti iz logičnih posljedica. Time mu šaljete poruku da ga volite i da vam je važno. Zbog toga vam ne može biti svejedno kako se ponaša te mu nudite pomoć da potrebna pravila usvoji. Uvijek je bolje odrediti poticaje umjesto najavljivanja neugodnih posljedica. Iako je rečeno isto, poruka je sasvim drugačija. Poticaji se ne temelje na djetetovom strahu od roditeljske kazne, već mu dozvoljavaju da preuzme odgovornost za svoje postupke.

Izbjegavajte fizičko kažnjavanje!
Ne zaboravite da vi služite kao primjer vlastitom djetetu. Fizičkim kažnjavanjem ga učite da je fizičko nasilje prihvatljivo ako smo jači. Time ga neizravno podučavate da i ono smije tući mlađeg brata, sestru ili drugu djecu u vrtiću. Također, fizičko nasilje djeluje negativno na djetetovo samopoštovanje i u njemu može izazvati strah i želju za osvetom. Zamislite samo kako biste se vi osjećali da vas netko od vama dragih ljudi, fizički jači od vas, udari ili istuče. Slično se osjeća i vaše dijete: duboko povrijeđeno i poniženo. Dakle, fizičko nasilje djeluje razorno na vaš odnos s djetetom pa je kao odgojno sredstvo potpuno neprikladno.