NASILJE U VEZI – znate li ga prepoznati?

Provjerite slažete li se s nekom od sljedećih tvrdnji:

  • Osoba koja doživljava nasilje često je sama kriva za nasilje kojem je izložena.
  • Nagovaranje na seksualni odnos znak je ljubavi.
  • Nema prave ljubavi bez ljubomore.
  • Muškarci ne mogu biti žrtve seksualnog nasilja.
  • Jedan šamar se može dogoditi i vjerojatno se neće ponoviti.
  • Prema meni će se ponašati drugačije nego prema drugima.

Navedene tvrdnje su POGREŠNA UVJERENJA kojima se nastoji opravdati nasilje. 

ISTINA JE:

  • Za nasilje nema opravdanja, žrtva nikad nije kriva za doživljeno nasilje i  odgovornost je uvijek na počinitelju.
  • Nagovaranje na seksualni odnos je manipulacija radi ostvarenja vlastitih želja. Ljubav se izražava poštivanjem partnerovih želja i osobnih granica. Seksualni odnos bez pristanka druge osobe je kažnjivo djelo.
  • Odnos dvoje ljudi treba se temeljiti na međusobnom poštovanju, povjerenju i nježnosti. Ljubomora i kontroliranje partnera nisu sastavni dio veze, već odraz nesigurnosti, nepovjerenja te želje za uspostavom moći i kontrole nad drugom osobom. 
  • Muškarci mogu biti žrtve seksualnog nasilja. U tim slučajevima počinitelji su također većinom muškarci.
  • Osoba koja se nasilno ponaša na taj način pokušava steći moć i kontrolu u odnosu, ali zapravo tako pokazuje svoju nemoć da drugačije riješi probleme za koje osjeća da postoje u vezi. Zato je vrlo velika vjerojatnost da će se ponovo ponašati nasilno u situaciji u kojoj ne zna kako riješiti problem.
  • Malo je vjerojatno da će se osoba koja se nasilno ponaša prema drugima prema tebi drugačije ponašati. Nasilje je njen odgovor na probleme (jedini koji poznaje) te je vrlo vjerojatno da će ga početi koristiti za „rješavanje“ probleme i u vašem odnosu.
Vrste nasilja u vezi

Nasilje u vezama mladih možemo definirati kao ponašanje koje  za cilj ima uspostavu kontrole i moći te zastrašivanja druge osobe. Ono može biti tjelesno, emocionalno ili psihičko, seksualno i ekonomsko.

Tjelesno nasilje odnosi se na različite oblike tjelesnog zlostavljanja, a uključuje šamaranja, guranje, udaranje rukama, nogama i predmetima, čupanje kose, ugrize, opekotine te rezultira nanošenjem tjelesnih ozljeda.

Emocionalno/psihičko nasilje obuhvaća prijetnje, zabrane, uhođenje i kontrolu kretanja, sprečavanje razgovora i izlazaka s prijateljima i prijateljicama, posesivno i ljubomorno ponašanje, uvredljive komentare, ismijavanje, uništavanje stvari. 

Seksualno nasilje se odnosi na neželjene seksualno dodirivanje, nagovaranje ili korištenje ucjena da bi osoba pristala na seksualni odnos, prisiljavanje na seksualne odnose ili seksualna ponašanja koja osoba ne želi, iskorištavanje alkoholiziranosti osobe da bi se s njom imao seksualni odnos.  

Ekonomsko nasilje odnosi se na uzimanje novca, sprečavanje partnera/ice da nađe posao, prigovaranje zbog poklonjenih stvari i ucjenjivanje tim stvarima. 

Faze nasilnog odnosa

Većina nasilnika ispriča se za nasilno ponašanje kada se „ohladi“ što često daje barem početnu nadu žrtvi da se takvo ponašanje neće ponoviti. Međutim, to nije točno. Nakon prvog incidenta, nasilje u pravilu postaje sve češće, a zlostavljana osoba sve više gubi kontrolu nad svojim životom, osjeća sram i gubi kontakte s prijateljima. Nasilje se često događa u začaranom krugu, nasilnik obeća da će se promijeniti, što se ne događa  i on u svakom novom sukobu reagira na isti način. Zlostavljana osoba često pokušava u potpunosti promijeniti svoje ponašanje kako bi ugodila zlostavljaču i izbjegla sukobe, međutim, zlostavljač uvijek iznova pronalazi nove razloge za sukob i nasilno ponašanje.  

Ako se nalazite u nasilnoj vezi jedini način da zaustavite krug nasilja jest da potražite pomoć i prijavite nasilje.

Kako prepoznati nasilje u vezi
  • Naziva partnericu/partnera različitim pogrdnim imenima (npr. „glupačo“, „idiote“) kad su zajedno ili ju/ga vrijeđa i omalovažava pred drugima. 
  • Ponaša se vrlo ljubomorno pred drugima, pokazuje „vlasništvo“. 
  • Pronalazi isprike za njegovo/njezino nasilno ponašanje i stalno ga/je opravdava pred drugima. 
  • Uvijek provjerava gdje je partnerica/partner, s kim je, te zahtijeva da zna u svakom trenutku što radi. 
  • Često gubi živce, možda čak udara ili razbija predmete kad je ljut/ljuta. 
  • Brine da ne razljuti partnera/partnericu ili izazove njegov/njezin bijes. 
  • Često odustaje od stvari koje su joj/mu nekada bile važne, kao što je npr. druženje i izlasci s prijateljima/prijateljicama ili bavljenje nekom aktivnošću, te postaje sve više izolirana/izoliran i usmjerena samo na partnera/icu.
  • Ima povrede, rane koje ne može objasniti ili su objašnjenja koja daje „prozirna“ i neuvjerljiva.
Što mogu učiniti?

Potrebno je reagirati, bilo da se sam/a nalaziš u nasilnom odnosu, ili primjećuješ da se to događa tvom prijatelju/ici.  Nemoj šutjeti jer šutnjom samo podržavaš daljnje nasilje. Možeš potražiti pomoć i razgovarati s nekim kome vjeruješ: prijateljem, nastavnikom, liječnikom, roditeljem ili nekom drugom odraslom osobom od povjerenja iz tvoje okoline. 

Također, možeš potražiti i stručnu pomoć u sljedećim udrugama i institucijama:

  • Policija (192)
  • Centar za socijalnu skrb
  • Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba (01/345 75 18)
  • Hrabri telefon (116 111)
  • Plavi telefon (01/48 33 888)
  • Centar za djecu, mlade i obitelj Modus (01/ 46 21 554)
  • Udruga roditelja Korak po korak (01/ 4855 578)