Prava vezana uz viđanje djeteta

Prava vezana uz viđanje djeteta

Zvjezdana Kuprešak

Zvjezdana Kuprešak

mag.iur.

Molim savjet vezano za maloljetnika od 16 god.

Radi se o tome da sin odbija druženje sa ocem iz razloga što mu otac uvjetuje da druženja moraju biti u prisustvu njegove nove supruge, sto mojem sinu ne odgovara .

On želi i veseli se njihovom susretu na samo. Međutim inat njegovog oca i upornost a neki put i prijetnje totalno uznemiruju i sputavaju sina da se uopće i javi na telefon.

Moja molba je da mi pokušate odgovoriti da li je stvarno nužno takvo druženje i da li ću snosit pravne posljedice? 

Unaprijed hvala.

Poštovana,

ukoliko je način održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem određen pravomoćnom sudskom presudom, ista je obvezujuća te otac u slučaju neizvršavanja presude ima mogućnost protiv vas kao roditelja s kojim dijete stanuje pokrenuti ovršni postupak radi prisilnog izvršenja presude u okviru kojeg sud može kao sredstvo izvršenja presude, odrediti vama kao roditelju koji s djetetom stanuje, novčanu, a u krajnjem slučaju i zatvorsku kaznu ukoliko se presuda ne izvršava.

Međutim, ukoliko i dođe do pokretanja takvog postupka, treba reći da će se u okviru istog pribaviti i mišljenje djeteta, odnosno, da sud može tijekom postupka uputiti dijete na stručni razgovor te ukoliko se dijete koje je navršilo četrnaest godina i nakon toga protivi ostvarivanju osobnih odnos, sud može odbiti prijedlog za ovrhu.

Dakle, budući da je vaš sin u dobi od 16 godina, ukoliko otac i nadalje bude inzistirao na susretima na način koji djetetu ne odgovara i pokrene ovršni postupak, sud može nakon razgovora djeteta sa stručnom osobom, ukoliko sin i nakon toga bude odbijao osobne odnose s ocem na način kako su isti određeni presudom, odbiti prijedlog za ovrhu, slijedom čega do prisilnog izvršenja presude neće doći.

Također, ukoliko aktualnom presudom određeni susreti više ne odgovaraju obiteljskim okolnostima i sin iskazuje otpor prema ocu, imate mogućnost pokrenuti i postupak radi izmjene ranije sudske odluke na način da se eventualno termini i način odvijanja osobnih odnosa prilagodi promijenjenim okolnostima i željama djeteta, a sud isto može urediti i privremenom mjerom. U tom slučaju ranija presuda u dijelu kojim su uređeni osobni odnosi djeteta s ocem gubi pravnu snagu te se ne može tražiti njezino prisilno izvršenje. 

Navedeno je ujedno i  način da se kao roditelj koji s djetetom stanuje u potpunosti osigurate od eventualne odgovornosti i posljedica zbog toga što se sudska odluka ne izvršava.

Srdačan pozdrav

 

 

 

S koliko godina djeca smiju ostati sama kod kuće?

S koliko godina djeca smiju ostati sama kod kuće?

Zvjezdana Kuprešak

Zvjezdana Kuprešak

mag.iur.

Poštovani,
Nigdje ne mogu naći informaciju sa koliko godina djeca smiju ostati sami kod kuće preko noći.
Dali je to dob od 16 godina kada mogu ostati i vani preko noći ili nesto drugo?
Dali je to definirano zakonom?

Unaprijed zahvaljujem!

Obiteljski zakon je jasan, djecu predškolske dobi ne bi trebalo puštati samu kod kuće. Iako postoje vidljive razlike u zrelosti osnovnoškolaca, psiholozi smatraju da djeca do 12 god. ne bi smjela biti ostavljana sama ili pod nadzorom drugog djeteta. Prema Obiteljskom zakonu RH čl. 93., roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti samo bez nadzora osobe starije od 16 godina. Roditelji su dužni i odgovorni djetetu mlađem od 16 godina zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe. Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Razvod braka i skrbništvo?

Razvod braka i skrbništvo?

Zvjezdana Kuprešak

Zvjezdana Kuprešak

mag.iur.

Poštovani,

Imam 22 godine. Javljam Vam se jer suprug i ja već neko vrijeme razmišljamo o razvodu, te me je jako strah da ću izgubiti dvogodišnje dijete, zelim navesti da očekujemo i drugo u srpnju. Ne možemo se dogovoriti o tome kome ce dijete poslije razvoda, on želi sebi, ja želim sebi. Također sam nezaposlena. Suprug ponekada u toku naših svađa snima naše razgovore kako bi prikupio više dokaza da možda nisam dobra majka kako bi to iskoristio protiv mene na sudu. Ponekada iza naših svađa izađem izađem iz stana kako bih se smirila, po njegovom napuštam dijete i da se ne brinem o njemu jer sam ga ostavila i govori da cu tako i sutra samog ostavljati. Također suprug skupa sa djetetom ode kod svojih roditelja u drugi grad iako ja nisam dala dozvolu da dijete može ići. Jako sam očajna jer me strah da cu izgubiti skrbništvo jer sam nezaposlena, jer studiram, jer posle razvoda moram da se vratim svojim roditeljima u drugi grad. Dal će sve to da utječe na odluku suda kome će dijete da ide? Kako da ne izgubim skrbništvo?

Poštovana,
 
okolnosti koje se tiču vašeg trenutnog materijalnog statusa, činjenice da studirate te ste nezaposleni ne predstavljaju odlučne činjenice prilikom donošenja odluke o roditeljskoj skrbi obzirom da je pri donošenju takve odluke u fokusu prvenstveno najbolji interes djeteta te roditeljske kompetencije svakog od roditelja koje nužno ne ovise o materijalnom statusu roditelja.  U slučaju nemogućnosti postizanja dogovora o načinu izvršavanja roditeljske skrbi između samih roditelja, takvu odluku donijet će sud i to na temelju dokaza koji će biti provedeni tijekom postupka, a koji, primjerice, uključuju saslušanje roditelja, pribavljanje mišljenja centra za socijalnu skrb i posebnog skrbnika i slično. Okolnost što ste trenutno  nezaposleni ne diskvalificira vas kao kompetentnog roditelja već se u obzir uzima niz čimbenika na temelju kojih centar donosi svoje mišljenje i prijedlog o tome što je u konkretnom slučaju u najboljem interesu djeteta. 
 
Svako neprimjereno postupanje supruga u vidu verbalnog ili psihičkog nasilja koje kod vas uzrokuje uznemirenost ili vrijeđa vaše dostojanstvo možete prijaviti centru za socijalnu skrb ili policiji budući da isto sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji predstavlja obiteljsko nasilje te može biti prekršajno sankcionirano. 
 
Također, obzirom da u svom upitu navodite da očekujete drugo dijete, smatramo bitnim skrenuti vam pozornost i na čl. 50. Obiteljskog zakona kojim je propisano da muž nema pravo podnijeti tužbu radi razvoda braka za vrijeme trudnoće žene te sve dok dijete ne navrši godinu dana života. Dakle, u trenutnim okolnostima sudski postupak radi razvoda braka ovlašteni ste pokrenuti jedino vi osobno ili oboje sporazumno. Ukoliko se odlučite na navedeno, trebate se obratiti centru za socijalnu skrb radi provođenja postupka obveznog savjetovanja prije razvoda braka i pokušaja postizanja dogovora o načinu izvršavanja roditeljske skrbi u vidu sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. U slučaju da dogovor ne možete postići, odluku o načinu izvršavanja roditeljske skrbi će donijeti sud. 
 
Srdačan pozdrav!

 

 

 

 

Moji roditelji ne žele prihvatiti mog dečka

Moji roditelji ne žele prihvatiti mog dečka

Helena Rajčić

Helena Rajčić

mag. psihologije

Pozdrav, imam 16 godina. S dečkom sam pola godine. U početku je samo znala mama, a onda je on upao u neke probleme kod kuće i bila sam prisiljena reći tati. Tata nema ništa protiv toga da imam dečka, ali njega ne želi u toj ulozi. Sredinom 10.og mjeseca smo bili vani i ja sam pretjerala s pićem, te je moja prijateljica zvala moje roditelje, a tamo se nalazio i on. Moji su bili izvan sebe i zabranili su nam svaki kontakt, čak su i moju razrednicu upleli u to i tražili od nje pomoć da pazi na mene u školi. Dva tjedna se nismo čuli i odlučili smo nastaviti našu vezu u tajnosti. S njegovim roditeljima sam u odličnim odnosima, on se popravlja jer je bio problematičan, ali želimo reći mojim roditeljima iako ne znamo na koji način. Znam da smatrate da sam premlada i da veza moguće neće potrajati ali bih htjela bar dok traje da bude sasvim normalna. Inače, moj tata smatra da zaslužujem bolje i više, a želim im samo reći da sam sa 16 godina dovoljno sretna s tim dečkom.

Iz tvog pitanja čujem da ti je stalo do veze s tvojim dečkom, ali i do odnosa s roditeljima. Traženje savjeta od stručnjaka pokazuje da su ti oba odnosa važna i da si spremna uložiti trud kako bi ih poboljšala. Pokušat ću ti pomoći da svoj trud uložiš na onaj način koji će uistinu biti koristan i pomoći ti da budeš zadovoljnija različitim aspektima svog života.

Htjela bih te razuvjeriti u tvojoj zabrinutosti da ću misliti kako si premlada. Smatram da je za osobu tvojih godina sasvim očekivano da se zaljubljuje i ima dečka. Trenutačno si u razdoblju koji nazivamo adolescencija i u kojem iz djetinjstva prelaziš u odraslu osobu. Važno je da te roditelji podrže na tvom putu, da brinu za tebe, pomažu ti svojim znanjem i iskustvom, ali da prije svega uvažavaju tvoje potrebe i poštuju tvoje osjećaje. Osjećaji uvijek jednako vrijede, bez obzira koliko godina imali.

Budući da se radi o dva različita odnosa, prvo ću se osvrnuti na odnos s dečkom. Kažeš da je dečko „upao u neke probleme kod kuće“, da se „popravlja jer je bio problematičan“  čime pokazuješ da si svjesna kako su neka njegova ponašanja neprihvatljiva. Za svoju vezu kažeš da bi htjela da je „normalna“, iz čega čujem da bi voljela da se nešto u vašoj vezi promjeni (ili barem da se promjeni kako će je drugi ljudi prihvatiti). Očekivanje da će se partner promijeniti je nešto što se često javlja u ljubavnim vezama. Ulazimo u partnerske odnose jer nam se nešto sviđa kod osobe, a ono što nam se ne sviđa nadamo se da će se promijeniti. Dobro je imati na umu da iako se promjene događaju, najbolje je ne računati na njih. Jer svatko može mijenjati samo sebe, ne i druge ljude. Potičem te da razmisliš i pokušaš odgovoriti na sljedeća pitanja: Jesam li zadovoljna odnosom koji trenutačno imam s njim? Bih li htjela ostati u vezi kada se on ne bi promijenio? Želim li da on mene prihvati kakva jesam ili da očekuje da se promijenim? Bih li htjela biti u vezi kojoj se moji roditelji protive? Također, potaknula bih te da promisliš o ponašanjima svog dečka koje nazivaš „problematičnim“: Utječe li to na mene i na koji način? Je li me takvim ponašanjima dosad povrijedio? Ako jest, kako sam se osjećala?

Smatram da će ti odgovori na ova pitanja pomoći da bolje razumiješ svoj odnos s dečkom, ali da će te  ujedno i pripremiti za razgovor s roditeljima.

Pretpostavljam da su tvoji roditelji zabrinuti i da su njihovi postupci motivirani željom da ti pomognu donijeti odluke koje će biti najbolje za tebe. Međutim, zabrane najčešće nisu rješenje. Vjerujem da je tvojim roditeljima stalo do tebe, da te žele zaštiti i brinuti se o tebi. Ohrabrujem te da razgovaraš s njima i da zajednički otkrijete koji su primjereniji i bolji načini na koje mogu pokazati roditeljsku brigu. Pokušaj im se obratiti u formi da im kažeš koje su tvoje želje i potrebe i na koji način ti je važno da to poštuju. Ako se bojiš započeti razgovor, možeš se obratiti roditelju s kojim imaš bolju komunikaciju (možda je to mama) pa onda zajednički možete reći tati. Ili možete svi zajedno otići kod školske psihologinje koja će vam pomoći da razgovarate na način da bolje čujete jedni druge i postignete dogovor s kojim će obje strane biti mirnije i zadovoljnije. Također, možete se zajedno javiti i u naše savjetovalište. Vjerujem da ćete uspjeti pronaći zajednički jezik i riješiti trenutačan sukob na konstruktivan način. Sretno!

Strah me reakcije dečka

Strah me reakcije dečka

Silvija Stanić

Silvija Stanić

dipl.psih.univ.spec.iur.

Imam jako tešku i napetu situaciju. Sa momkom sam dugo zajedno i volimo se. Ja nisam nikada imala seksualne odnose i prvi put ću sa njim stupiti za mjesec dana, ali imam jako tešku situaciju. Kada sam imala 14 godina masturbirala sam sa prstom i sad ne znam da li sam probila himen i da li će on shvatiti da nisam nevina, jako se plašim svega toga, nisam osjetila nikakav bol, ali se plašim kako će on reagirati jer od toga mi ovisi moja budućnost. Hvala unaprijed.

Istraživanje vlastitog tijela uključujući i masturbiranje prirodan je dio razvoja seksualnosti i to je dio kojeg se doista ne bi trebala sramiti ili osjećati krivom. Naše društvo često temi seksualnosti pristupa na način koji može izazvati sram ili krivnju, no zdravi razvoj vlastitog identiteta uključuje između ostalog i svijest o vlastitoj seksualnosti. Uvjerena sam da ove teme nisu strane niti tvojem dečku, s kojim planiraš stupiti u seksualni odnos. Navodiš da ste dugo zajedno i volite se pa bi bilo dobro da možete otvoreno razgovarati i o temama vezanim uz seksualnost. Jeste li razgovarali o oblicima zaštite od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti? To je iznimno važna tema prije stupanja u seksualne odnose. Svakako bih savjetovala da popričate i o tome što vas eventualno brine ili plaši, koliko smatrate da je svijest o vlastitom tijelu i seksualnosti važna i za zajedničko zadovoljstvo, što stupanje u seksualne odnose može značiti za razvoj vaše veze, i sl. Možda će ti ispočetka biti neugodno započeti razgovor o ovoj temi, no razgovor je važan i nakon što počnete otvoreno razgovarati i početni sram će se smanjivati.

Mogu li me roditelji spriječiti da se odselim?

Mogu li me roditelji spriječiti da se odselim?

Iva Buconjić

Iva Buconjić

mag.psych.

Imam 18 godina i želim otići od kuće. Roditelji mi ne dopuštaju da odem i prijete mi tužbom, prijete da će uzeti moju osobnu, putovnicu, da će mi ukinuti zdravstveno i sva plaćanja. Ja samo želim otići od kuće, a i imam gdje. Ne trebam doslovno ništa od njih, ni novac ni podršku, doslovno ništa, samo želim otići. Jel smijem otići? Koja su moja prava? Ako odem jel može tužit mene, dečka kod kojeg planiram otići? Može li nam nešto napraviti po zakonu?

Želja i potreba za većom samostalnošću i odvajanjem od roditelja prirodan je dio odrastanja te je u tvojim godinama razumljiv. Obzirom da si navršila 18 godina, pred zakonom si punoljetna uz sva prava i obaveze koje to nosi. Dakle, ukoliko se želiš odseliti, roditelji te u tome ne mogu spriječiti. S druge strane, odlazak od roditelja velika je stvar u životu svakog mladog čovjeka, kao i njegovih roditelja. Važno je pri donošenju takvih odluka dobro promisliti o svim odgovornostima koje samostalni život donosi te možemo li na njih odgovoriti. Pri tome treba voditi računa i o tome kako zahtjevi koje život stavlja pred nas nisu samo financijske i materijalne prirode. Dobro je u tome imati pomoć i podršku ljudi koji su nam važni – prijatelja, partnera, ali i roditelja. Iz tvojeg pitanja iščitavam kako te reakcija roditelja uzrujava što svakako mogu razumjeti. Ipak, čini mi se kako je ona posljedica velike brige za tebe. Nisi napisala jesi li završila školu, radiš li, jesu li upoznali dečka kod kojega se planiraš odseliti? Možda bi im odgovori na ova, a vjerujem i mnoga druga pitanja olakšali situaciju. Vjerujem kako je i tebi ipak važan vaš odnos te bih ti savjetovala da svakako otvoreno popričate. To podrazumijeva da obje strane iznesu svoje želje, potrebe i brige, ali i saslušaju tuđe. Otvoren razgovor pokazuje zrelost, često olakša napete životne situacije te učvrsti odnos među ljudima. Ukoliko smatraš kako ti u tome treba podrška, bilo bi nam drago kada bi se javila u naše savjetovalište ukoliko si iz Zagreba. Ako si iz drugog dijela Hrvatske, možemo se čuti na drugi način ili ti preporučiti stručnjaka koji ti je bliže.