Reproduktivno (spolno) zdravlje- što sve mladi trebaju znati?

Reproduktivno (spolno) zdravlje- što sve mladi trebaju znati?

Reproduktivno (spolno) zdravlje- što sve mladi trebaju znati?

Reproduktivno zdravlje jedan je od najvažnijih aspekata zdravlja svih mladih osoba. Ishodi reproduktivnog zdravlja doprinose ukupnom zdravlju i blagostanju pojedinca, ali i populacije. Reproduktivno zdravlje osobito je važno u adolescenciji, koju karakterizira povećana ranjivost u svim segmentima. Da bi se mladima pomoglo, prije svega, potrebno je prihvatiti činjenicu da će većina mladića i djevojaka postati seksualno aktivna u drugom desetljeću svoga života, a upravo zbog toga odgovorna društvena i zdravstvena politika ima obavezu pružiti im adekvatne i pravovremene informacije o kontracepciji, spolno prenosivim bolestima te učinkovite mjere zaštite od neželjene trudnoće i spolno prenosivih bolesti (Petani i Vulin, 2018). Za bolje razumijevanje kompleksnosti ljudskog spolnog ponašanja potrebno je zauzeti pozitivan stav prema ljudskoj spolnosti i pokušati istražiti čimbenike koji na njega utječu.

Na web stranici SPOLNO ZDRAVLJE možete pronaći pregršt informacija o spolnom zdravlju i o tome kako se zaštititi.

Centar za zdravlje mladih Zagreb nastoji povećati dostupnost zdravstvenih sadržaja vezanih za zaštitu mentalnog zdravlja, zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja te promociju zdravih stilova života mladih.

U Savjetovalištu za promicanje spolnog zdravlja možete dobiti usluge informiranja, savjetovanja i edukacije o očuvanju spolnog i reproduktivnog zdravlja, odgovornom spolnom ponašanju, smanjenju rizika od zaraze spolno prenosivim infekcijama te uslugu testiranja na HIV, hepatitis B i/ili C i sifilis, korisnika koji su u riziku za te infekcije. Uz to, dobiti ćete pomoć pri upućivanju na liječenje i skrb ako je potrebno. Sve usluge su za korisnike anonimne i besplatne (nije potrebna uputnica) te za njih nije potrebna najava. U savjetovalištu radi tim zdravstvenih stručnjaka u sastavu: liječnik specijalist, sanitarni inženjer i laboratorijski inženjer.

Web portal Volim zdravlje namijenjen je mladim osobama koje se žele educirati na temu reproduktivnog zdravlja i svog osobnog razvoja.

HUHIV (Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa) je nevladina, nepolitička, neprofitna udruga koja se bavi prevencijom, edukacijom i pomoći oboljelima od HIVa i AIDS-a, virusnog hepatitisa i spolno prenosivih bolesti. Udruga pomaže svim osobama koje žive s HIV-om ili hepatitisom ili pod utjecajem spolno prenosivih bolesti u rješavanju problema vezanih za medicinsku, socijalnu skrb, pravnu pomoć. Također, djeluje na području edukacije mladih i opće populacije o HIV-bolesti i hepatitisu i diskriminaciji koja je s ovim bolestima povezana.

Udruga roditelja „Korak po korak“  pokrenula je portal MALOLJETNI-RODITELJI.NET koji djeluje od 2013. godine, a namijenjen je maloljetnim trudnicama i roditeljima  te adolescentima koji se suočavaju s pitanjima i sumnjama vezanim uz rizično seksualno ponašanje, trudnoću i teškoće u obiteljskim i partnerskim odnosima.

Razgovori o spolnosti educiraju i stvaraju osjećaj podrške, te tako ostvaruju preduvjete prema zaštiti spolnog i reproduktivnog zdravlja. Takvi razgovori stvaraju otvoreno društvo u kojem pojedinci jasno izražavaju svoje brige na vrijeme, bez straha od osude.

Cjepivo protiv HPV-a

Cjepivo protiv HPV-a

Nives Šikanić Dugić

Nives Šikanić Dugić

prim.mr.sc.dr.med.

Da li ima bilo kakvog značaja primiti vakcinu protiv hpv-a iako smo bili izloženi virusu? (konkretno HPV niskog rizika koji izaziva pojavu kondiloma). Znam da bi vakcina štitila od drugih sojeva, ali me zanima da li bi bila od pomoći za suzbijanje ponovne pojave kondiloma, naravno pored jačanja imuniteta i slično.

Znamo da humanog papiloma virisa (HPV)  ima preko 120 tipova, a koji se onda  grupiraju u visoko rizične (izazivaju premaligne i maligne promjene) i nisko rizične tipove (izazivaju pojavu spolnih bradavica-kondiloma). Cijepljenjem cjepivom  Gardasil 9 prije stupanja u spolne odnose postiže se zaštita velikom postotku  od 7 najčešćih visoko rizičnih tipova HPV-a i  od dva najčešća nisko rizična uzročnika  kondiloma (tip 6 i 11). Ukoliko se cjepivo primi nakon stupanja u spolne odnose tada neće štititi od tipa virusa HPV-a koji je već prije ušao u organizam, ali štiti od ostalih tipova koji se nalazi u cjepivu. Znači, ukoliko si već imala kondilome cjepivo te neće  štititi od niskorizičnog tipa HPV-a  koji ih je uzrokovao, ali ćeš sigurno imati veliku korist od zaštite od visokorizičnih tipova. U istraživanju je učinak cijepljenja Gardasilom ,kod odraslih koji su imali kondilome, ali za sada se primjenjuje cjepivo preventivno jer je tako i najučinkovitije.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Anksioznost kod djece

Anksioznost kod djece

Anksioznost kod djece

Što je anksioznost kod djece?

Prva asocijacija na riječ anksioznost mnogima je zasigurno strah, međutim postoji važna razlika između ta dva pojma. Za razliku od straha, objekt ili izvor anksioznosti je nejasan, doživljaj duže traje i više utječe na cjelokupno psihičko stanje osobe. Kod djece anksioznost se javlja često i u određenom stupnju je potpuno normalna razvojna pojava. U dobi od oko 6 mjeseci do 3 godine vrlo je uobičajeno da mala djeca imaju tjeskobu prilikom odvajanja od roditelja. To je normalna faza u razvoju djeteta i obično traje do 2. ili 3. godine života. Također je uobičajeno da djeca predškolske dobi razviju specifične strahove ili fobije. Uobičajeni strahovi u ranom djetinjstvu uključuju životinje, insekte, oluje, visine, vodu, krv i mrak. Ti strahovi obično postupno nestaju sami od sebe. Mogu postojati i druga razdoblja u djetetovu životu kada se osjećaju tjeskobno. Na primjer, mnoga djeca osjećaju tjeskobu kada kreću u novu školu i prije usmenog odgovaranja ili pismenog ispita. Neka su djeca sklona reagirati preplašeno u situacijama koje su im nove i uključuju ljude koje ne poznaju. U kasnijem djetinjstvu i adolescenciji često se javlja strah od javnog nastupa i izlaganja pred vršnjacima.

Iako su ovakve pojave učestale i ne moraju biti razlog za ozbiljnu zabrinutost roditelja, ako one postanu toliko snažne i preplavljujuće da ozbiljno ometaju djetetovo funkcioniranje, preporuča se potražiti stručnu pomoć.

Koji su znakovi na koje trebam obratiti pozornost?

Dijete koje je anksiozno često govori o strahu, zatvara se u sebe, osjeća veliku napetost i zabrinutost. Odrasli ga često prepoznaju kao dijete koje općenito brine više od druge djece. Kad opisuje tjelesne reakcije, može govoriti o trbuhobolji, glavobolji, lupanju srca, znojenju, bolovima, a da takve tegobe nemaju organsku podlogu. Ponekad je dijete tjeskobno samo u nekoj situaciji (ispitivanje, susret s nekom nepoznatom osobom, nova situacija) pa tada govorimo o anksioznom stanju, tj. prolaznom doživljaju napetosti, nervoze i zabrinutosti koji je povezan s pobuđenošću autonomnog živčanog sustava. S druge strane, kod neke djece (ali i odraslih) postoji stalna tendencija da stresne situacije doživljavaju opasnima ili prijetećima i da na njih reagiraju intenzivnije i to ne samo trenutno, već je to karakteristika djeteta i u ranijim situacijama i možemo očekivati takve reakcije i u budućnosti. Tada opažamo anksioznost kao osobinu.

Neki od znakova koji upućuju na anksioznost kod djece su:

  • razdražljivost, plačljivost ili ljepljivost (burno reagiranje na razdvajanje, izražena potreba za fizičkom bliskošću)
  • poteškoće sa spavanjem
  • buđenje tijekom noći
  • mokrenje u krevet
  • noćne more
  • nedostatak samopouzdanja za isprobavanje novih stvari
  • poteškoće u suočavanju s jednostavnim, svakodnevnim izazovima
  • poteškoće s koncentracijom
  • problemi sa spavanjem i/ili hranjenjem
  • ispadi bijesa
  • pojava negativnih misli
  • izbjegavanje svakodnevnih aktivnosti, poput viđanja s prijateljima, izlaska u javnost ili odlaska u školu

Kad potražiti pomoć?

Oko 10 do 15% djece ima anksiozni poremećaj (npr. generalizirani ili separacijski, ili društvenu fobiju; opsesivno–kompulzivni poremećaj; specifičnu fobiju; panični poremećaj; akutni i posttraumatski stresni poremećaj) u neko doba tijekom djetinjstva. Svim anksioznim poremećajima je zajednički strah, zabrinutost ili užas, koji uvelike sprječava dijete u normalnom funkcioniranju i nesrazmjeran je okolnostima.

Kad osjećaj anskioznosti počne djecu ometati u svakodnevnom funkcioniranju, to je znak da je potrebno potražiti stručnu pomoć. Ako uđete u bilo koju školu u vrijeme ispita, sva će djeca biti zabrinuta, ali neka mogu biti toliko zabrinuta da to jutro ne stignu u školu. Ovakva ozbiljna tjeskoba može naštetiti mentalnoj i emocionalnoj dobrobiti djece, utječući na njihovo samopoštovanje i samopouzdanje. Mogu se povući i jako se truditi izbjeći stvari ili situacije koje ih čine tjeskobnima.

 Kako djetetu pružiti podršku?

Razmislite…

  • o mogućim „vanjskim uzrocima“

Važno je isključiti mogući tjelesni razlog ili neki teški događaj koji dovodi do anksioznosti, nesigurnosti i uznemirenosti (stres, izloženost nasilju u obitelji i školi i sl.). Takvi događaji mogu biti stvarni uzroci djetetovih emocionalnih reakcija i tada dijete prvo treba zaštitu što svakako traži suradnju s onima koji u tome mogu pomoći (stručnjaci, škola…).

  • jesu li odrasli u djetetovoj okolini tjeskobni

Roditelj je djetetov model za rješavanje problema i nošenje sa stresom.  Ako odrasli izražavaju pretjerane reakcije uznemirenosti, zaokupljeni su brigom oko djeteta ili imaju česta katastrofična očekivanja, djeca mogu vjerovati kako je to uobičajena reakcija na svakodnevni stres. Ukoliko smatrate da je vaša anksioznost izražena, potražite pomoć za sebe.

  • o svojim reakcijama

Anksiozna djeca su izrazito osjetljiva na emocionalne poruke. Ako ste ljuti, pokušajte modificirati svoj ton ili reakcije, jer anksiozna djeca mogu neke situacije doživjeti preplavljujuće i puno teže nego što biste očekivali. S druge strane, ako stalno prikrivate svoje emocionalne reakcije koje su u nekoj situaciji očekivane, vaše dijete može postati tjeskobnije jer nema dopuštenje da se emocionalno izrazi („strah da vas ne podsjeti na nešto negativno“).

  • pokazuje li netko u okolini djeteta perfekcionizam

Tjeskobna djeca se s takvim težnjama u okolini često susreću: sve što rade „mora biti najbolje“, ne dozvoljavaju se manje greške, stalno se ističe nerealistična potreba za savršenstvom, najboljim ocjenama i najboljim uspjehom… To često započinje i u ranim predškolskim danima: „krov na kući se ne crta tako“, „ovo slovo si napisao naopako“… Pomozite djetetu da se osjeća dobro, da prihvaća greške i usmjerite se na podršku trudu, a ne rezultatu – umjesto na vrednovanje, usmjerite se na dječje iskustvo. Dozvolite djetetu greške, nježno ga vodite umjesto da budete „neumoljivi voditelj“.

Možete pokušati i

  • biti model zdravijeg načina nošenja s anksioznošću

Ne pretvarajte se da nikad niste uznemireni ili tjeskobni, ali neka dijete vidi kako se nosite s tim mirno (koliko možete) te kako se osjećate dobro kad to uspijete.

  • pomoći djetetu u samoumirivanju

Opažajte što umiruje dijete, pomognite mu da izabere svoje načine smirivanja. Za neku djecu to su riječi i razgovor, a za drugu aktivnost koju vole, zagrljaj ili utjeha.  Vježbajte jednostavne tehnike opuštanja sa svojim djetetom, kao što je 3 duboka polagana udisaja: udisanje brojeći do 3 i izdah brojeći do 3. Više smjernica za pomoć djeci s anksioznošću pronaći ćete na web stranici Young Minds.

  • biti smirena podrška

Ukoliko dijete reagira anksioznošću i u nekoj neutralnoj ili sigurnoj situaciji, zapravo pokušava otkriti je li sve u redu. Ako tada i mi pokazujemo sažaljenje i zabrinutost ili ga pokušavamo zaštititi iako je situacija sigurna, zapravo pokazujemo da nije sve u redu i tada se dijete ne može nositi sa situacijom. Pokušajte ostati smireni i time pomoći djetetu da se samo uvjeri da se može nositi s nekom neutralnom ili blago uznemirujućom situacijom.

  • suočiti se s različitim situacijama koje čine dijete anksioznim

Izbjegavanjem će se dijete kratkoročno osjećati bolje, ali ne i dugoročno.

  • izražavati pozitivna, ali i realistična očekivanja

Ne obećavajte djetetu da se nešto neće desiti (npr. da neće imati tremu), ali pokažite povjerenje da će se sa situacijom moći nositi što god da se dogodi i istaknite da ste uz dijete. Normalizirajte djetetove osjećaje, „normalno je da nas je nekad strah prije testa“…

  • ne zapitkivati, ne postavljati stalno pitanja

Ohrabrite dijete da govori o osjećajima, ali izbjegavajte stalno propitivanje, npr. „Bojiš li se da se djeca neće družiti s tobom?“. Radije slušajte dijete, obraćajte se s otvorenim pitanjima „Kako ti je kad ideš na rođendan?“

  • zajedno s djetetom razmišljati o situacijama

Ponekad pomaže razgovarati s djetetom o mogućnosti da se strah ostvari – što bi onda, kako bi se nosio s tim? Za neku djecu planiranje može smanjiti nesigurnost. Igrajte se situacija kojih se plaši, naglasite rečenice koje koristi i pomažu mu… Važno je spomenuti da se ne preporuča previše unaprijed razgovarati o mogućim situacijama koje djetetu mogu biti strašne (kao npr. dolazak zubaru) već nešto prije. Nije potrebno produljivati djetetov osjećaj tjeskobe.

  • pripremiti svoje dijete razgovarajući s njim o tome što će se dogoditi i zašto ako znate da se sprema velika promjena, poput selidbe
  • potražiti stručnu pomoć

Čak i ako nema „vanjskih uzroka“, mnoga djeca trebaju stručnu pomoć. Ako su potištena, doživljavaju napadaje panike, opažate njihova kompulzivna ponašanja, imaju izražene strahove, osjećaju se bespomoćno ili obeshrabreno, važno je potražiti pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja. Možda teško proživljavaju određene obiteljske probleme, stres razvoda ili sukoba u obitelji ili u školi. I dijete i roditelj tada trebaju stručnu pomoć i podršku.

AUTORICA: Lana Slavikovski, mag. psych.

Neugodan miris iz vagine

Neugodan miris iz vagine

Nives Šikanić Dugić

Nives Šikanić Dugić

prim.mr.sc.dr.med.

Poštovana, na kontracepciji sam otprilike 2 godine i primijetila sam da nakon što mi završi menstruacija imam neugodan miris iz vagine, to nije od ne higijene nego bas miris željeza, odnosno krvi, kao da nakon menstruacije bude još par dana ali nema krvi. Ne znam šta da radim, jako me to smeta i bojim se da to drugi ne primijete, odbijam seks sa partnerom radi toga nakon menstruacije. Koliko god se kupala redovito i mijenjala dnevne uloške, miris je tu.

Molim Vas za savjet.

Poznato je da menstruacija smanjuje kiselost rodnice, što pogoduje porastu bakterija koje su dio normalne vaginalne flore. Pri kraju menstruacije  najčešće se  ponovo uspostavlja kiseli pH čime se uspostavlja ravnoteža vaginalne  flore. Kod tebe se očito radi o izostanku uspostave takve ravnoteže vaginalne  mikroflore  i uspostave prirodne  pH vrijednosti u rodnici,a  što može  dodatno potaknuti i uporaba  hormonske  kontracepcije. Najčešće smetnje su: svrbež, neugodni miris, osjećaja pečenje, pojačanog iscjetka idr.

Da bise smanjile smetnje  i uspostavila ravnoteža u rodnici mogu se koristiti preparati probiotici koji sadrže i laktobacile (dobre bakterije) koje se i inače nalaze u rodnici ,a koje štite vaginalnu stijenku i potiskuju različite uzročnike bolesti.Mogu se koristiti kao oralne ili vaginalne kapsule npr Lactogyn ,Vagisan,Linex  lady i dr.Nadam se da ćeš njihovom uporabom  riješiti svoje smetnje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što je to PMS?

Što je to PMS?

Što je to PMS?

Premenstruacijski sindrom (PMS) obuhvaća skup simptoma koji se obično javljaju 10-tak dana prije menstruacije, nakon ovulacije, a  kada se pojavi menstruacija, teškoće nestaju. Jače izraženi simptomi podrazumijevaju psihičke promjene, depresiju, nervozu, razdražljivost, nesanicu, napetost  i bolove u dojkama, nadutost i bolove u trbuhu, glavobolju, osjećaj umora, promjenu apetita, gastrointestinalne smetnje( zatvor ili proljev) i drugo.

Postoji više teorija o razlogu nastanka PMS-a u žena, među kojima je hormonska teorija o promjeni odnosa hormona estrogena i progesterona nakon ovulacije, pad serotonina, dopamina, povišena proizvodnja prostaglandina itd. Druga je nehormonska teorija koja uključuje navike pušenja, nezdrave prehrane (masnoća, šećer, sol), manjak fizičke aktivnosti i sna, a prema psihogenoj teoriji  simptomi ovise i o biološkim, socijalnim i psihološkim sklonostima. Smatra se da postoji preko 150 simptoma  vezanih za predmenstruacijski sindrom.

S obzirom na složenost  simptoma i razloga svih promjena, uvijek je potrebno prvo isključiti organske uzroke  kliničkim pregledom i  pretragama radi isključenja smetnji od strane probavnog, mokraćnog i spolnog sustava.

Liječenje obuhvaća primjenu specifičnih mjera koje ublažavaju prisutne simptome, što uključuje uzimanje: analgetika, dijuretika, antiprostaglandina, hormona progesterona u drugoj polovici ciklusa, sve ovisno o vrsti simptoma, što će odrediti i prepisati liječnik. S obzirom na to da se PMS najčešće javlja nakon ovulacije, u obzir dolazi i korištenje hormonske kontracepcije za supresiju ovulacije i u određenom broju žena se smetnje smanjuju. Kako postoji više vrsta kontracepcijskih tableta, s različitim sadržajem i vrstom hormona, ginekolog će pomoći kod eventualne promjene vrste hormona, kontracepcije, ukoliko neka, koja se već  koristila, ne odgovara osobi. Simptomatska terapija obuhvaća dijetetske mjere koje uključuju zdravu prehranu (voće, povrće, žitarice, riblje ulje), pijenje dosta tekućine, korištenje suplemenata:folna kiselina, kalcij, osobito B6 vitamin, magnezij, vitamin D,A što je najbolje uvesti u dogovoru sa stručnjacima, nutricionistima. Fizička aktivnost i  dobar san od najmanje 8 sati spavanja također pozitivno utječu na smanjenje simptoma.

Kao što možemo zaključiti, nema univerzalnog lijeka za PMS nego samo, ovisno o simptomima, ublažavaju se pojedini simptomi i uvode mjere zdravog života i prehrane.

Za razliku od PMS-a bolnu menstruaciju,dismenoreju (dysmenorrhoea) čine bolovi koji se mogu pojaviti prije ili tijekom menstruacije u donjem dijelu trbuha, poput pritiska ili grčeva, različitog intenziteta, uz pojačanu razdražljivost i neraspoloženje. Obično ove smetnje nisu jače izražene da bi sprečavale normalan rad i aktivnosti. Ako su smetnje jače izražene, govorimo o bolnoj menstruaciji. Bolna menstruacija se može podijeliti na primarnu dismenoreju  kod koje ne postoje organski uzroci bolova (nama patološkog nalaza na zdjeličnim organima) i javlja se najčešće  kod adolescentica i sekundarnu dismenoreju kod koje su takva stanja prisutna, poput endometrioze, upale, polipa, mioma na maternici  ili kongenitalnih, urođenih malformacija zdjeličnih organa. Menstruacije u adolescentica najčešće postaju bolne pojavom ovulacije, kada se počinju u sluznici maternice pojačano stvarati tvari koje zovemo prostaglandini, a koje uzrokuju bolove kod ljuštenja sluznice maternice tijekom menstruacije. Bolovi su najjači iznad stidne kosti i donjem dijelu trbuha, a mogu se širiti prema križima ili unutrašnjoj strani bedara, ponekad uz mučnine i povraćanje, glavobolju, proljev ili zatvor. Bolovi su obično najjači prvi dan menstruacije, ali ponekad mogu trajati i više dana.

Specifično liječenje obuhvaća korištenje nesteroidnih antiupalnih lijekova (NSAID), lijekova koji smanjuju sintezu prostagladina, najčešćih uzročnika bolova. Tih lijekova  ima više vrsta i ginekolog će vam prepisati koji uzimati, ali i promijeniti ukoliko se bolovi na određeni lijek ne smanjuju. Važno je da djevojka odmah prvi dan popije tabletu (ne čekati da se bolovi pojačavaju), a ukoliko ima bolove i prije menstruacije potrebno ih uzeti i  dan –dva  prije početka menstruacije. Mogu se koristiti po potrebi i analgetici, spazmolitici, ali i hormonska  terapija, najčešće hormonska kontracepcija, koja sprječava ovulaciju i time smanjuje  stvaranje prostagladina. Simptomatska terapija, kao i kod PMS-a obuhvaća zdravu prehranu, fizičku aktivnost (redovne vježbe i vježbe opuštanja), dovoljno odmora, uzimanje multivitaminskih preparata, magnezija. Ponekad  povoljno djeluje i toplina (električni jastuk, termofor)

AUTORICA: Prim.mr.sc. Nives Šikanić Dugić, dr.med. spec.ginekolog