Strah oko trudnoće

Strah oko trudnoće

Nives Šikanić Dugić

Nives Šikanić Dugić

prim.mr.sc.dr.med.

Zdravo, imam 19 godina i 29. Nedelja trudnoće sam. Dva puta u razmaku od par sati mi se desilo da me uhvati jak bol u donjem delu stomaka sa desne strane, kao neki grč, nemam nikakve ostale poteškoće, samo me kičma jako boli i primetila sam da se beba dosta umirila (to sam primetila i pre 10-ak dana i obratila se svom ginekologu koji je rekao da je to normalno, bez pregleda). Ovo mi je prva trudnoća i jako me plaše ovakve stvari. Da li ima razloga za brigu i šta dalje da radim?

Hvala unapred

Svakako bih ti savjetovala da se ponovo javiš ginekologu i da se napravi pregled i ultrazvuk, kako bi bila sigurna da je sve u redu s trudnoćom, ali i s djetetom.

 

 

 

 

 

 

 

Gonoreja

Gonoreja

Dubravko Lepušić

Dubravko Lepušić

prof.dr.sc

Poštovani,

molim Vas za odgovor, da li se u običnom vaginalnom i običnom cervikalnom brisu može uočiti gonoreja ? Ili se gonoreja jedino vidi ciljanim brisom? Zanima me jer sam zadnji odnos sam imala prije 4 godine, a prije pola godine sam dobila zdjeličnu upalu, koja je onemogućila kretanje?

Svaki uzročnik upale genitalija pa tako i gonoreje se dokazuje brisom no postoje i neki od karakterističnih simptoma koji bi mogli ukazivati na upalu gonorejom. To je prvenstveno “ žareća- režuća bol” kod mokrenja, žarenje genitalija i žuto- zelenkasti iscjedak neugodna mirisa. Lijeći se jednostavno- antibioticima, prvenstveno penicilinom i potrebno je istovremeno liječiti oba partnera.

 

 

 

Kako odgojiti samopouzdano dijete?

Kako odgojiti samopouzdano dijete?

Kako odgojiti samopouzdano dijete?

Svaki roditelj želi da se njegovo dijete osjeća dobro u vlastitoj koži. Od samog rođenja, djeca uče nove vještine vrtoglavom brzinom, a uz te nove sposobnosti, stječu i samopouzdanje da ih koriste. Kako djeca postaju starija, to samopouzdanje može biti jednako važno kao i same vještine. Da bi napredovala, djeca moraju vjerovati u svoje sposobnosti, istovremeno znajući da se mogu nositi neuspjesima u nekim aktivnostima, aspektima života, odnosima itd. Vježbanje vještina te iskustvo oporavka od neuspjeha razvijaju zdravo samopouzdanje.

Ono što roditelji mogu raditi, a kako bi promicali zdravo samopouzdanje kod djece je:

  1. Postavljati primjerena očekivanja (primjena dobi, kognitivnim ili fizičkim kapacitetima djeteta).
  2. Izbjegavati korištenje „etiketa“ (primjerice, baš si zločest/a, oduvijek si bio/la lijena). Pri tome vrijedi imati na umu kako i pozitivne etikete mogu imati negativan utjecaj na dijete (primjerice, neka si ti nama lijep/a, najpametniji/a si među braćom i sestrama)
  3. Odvajati ponašanje od stvarne osobnosti djeteta
  4. Pohvaliti trud svog djeteta (primjerice – „Primjećujem koliko se trudiš oko ___, stvarno sam ponosan/na na tebe!“).
  5. Biti disciplinirani u pogledu učenju, a ne kažnjavanju

Imajte na umu kako, između ostalog, i pretjerana uključenost, pretjerana kontrola nad djetetom i time kako ono sebe definira (primjerice, odabir aktivnosti u koje će se uključiti) smanjuju prilike za samorefleksiju djeteta i stjecanje iskustava vlastitih odabira. Stoga, uključite dijete u donošenje odluka i dajte mu prostora za samoizražavanje. Iz pozicije stručnjaka predlažemo neke od načina na koje roditelji mogu utjecati na razvijanje osjećaja sposobnosti kod djece:

  1. Modelirajte samopouzdanje svojim primjerom – „Što djeca vide, djeca rade“

Čak i ako to baš i ne osjećate! Vidjeti vas kako se s optimizmom i puno priprema upuštate u rješavanje novih zadataka predstavlja dobar primjer djeci. To ne znači da se morate pretvarati da ste savršeni. Priznajte svoju tjeskobu, tremu ili strah pred važne događaje, ali nemojte se usredotočiti na nju – usredotočite se na pozitivne stvari koje radite da biste se pripremili.

  1. Potaknite djecu na isprobavanje novih stvari i pronađu svoju strast

Umjesto da svu svoju energiju usmjere na ono u čemu već ističu kao dobri, uputno je da se djeca razvijaju u više područja. Stjecanjem novih vještina djeca se osjećaju sposobnima i sigurnima da se mogu nositi sa svime što im se nađe na putu. Osim toga, istraživanje vlastitih interesa može pomoći djeci da razviju osjećaj identiteta. Pri tome je važno pomoći djeci da se uključuju u aktivnosti zbog kojih će se osjećati ugodno i dovoljno samouvjereno da se uhvate u koštac s još većim izazovima.

  1. Dopustite djeci neuspjehe i prihvatite njihove nesavršenosti

Prirodno je da želite zaštititi svoje dijete od neuspjeha, ali pokušaji i pogreške su način na koji djeca uče, a nedostatak cilja pomaže djeci da otkriju da to nije fatalno. Također može potaknuti djecu na veći napor, što će im dobro poslužiti kao i odraslima. Osim toga, važno je osvijestiti im kako je ljudski i ok imati mane, odnosno kako je savršenstvo nerealno.

  1. Pohvalite ustrajnost i „proslavite“ njihov trud/uspjehe

Naučiti ne odustati pri prvoj frustraciji ili jamčenju nakon jednog neuspjeha važna je životna vještina. Samopouzdanje i samopoštovanje ne ogledaju se u tome da uvijek uspijevate u svemu, već u tome da budete dovoljno otporni da nastavite pokušavati i da ne budete uznemireni ako niste najbolji. Za razvoj novih vještina potreban je naporan rad, a rezultati ne dođu uvijek „instant“.  Zbog toga je važno pohvaliti trud bez obzira na ishod pojedine akcije/ponašanja.

  1. Postavite jasne granice i ciljeve

Pomozite svom djetetu da želje i snove pretvori u djelotvorne ciljeve potičući ga da napravi popis stvari koje bi željela postići. Zatim vježbajte razdvajanje dugoročnih ciljeva u realna mjerila – kratkoročne ciljeve, pojedine akcije koje mora poduzeti kako bi došao do konačnog cilja.

  1. Uključite ih u kućne aktivnosti

Mogli bi se žaliti, ali djeca se osjećaju povezanije i cjenjenije kada se na njih računa da će obavljati poslove prikladne dobi, od skupljanja igračaka do usisavanja. Domaća zadaća i aktivnosti nakon škole su sjajne, ali osjetiti da ste potreban i važan član vaše obitelji je neprocjenjivo.

  1. Pokažite im ljubav!

Neka vaše dijete zna da ga volite bez obzira na sve. Čak i kad ste ljuti na njega.

    AUTORICA: Martina Podobnik, mag.act.soc.

    Vaginalna gljivična infekcija

    Vaginalna gljivična infekcija

    Vaginalna gljivična infekcija

    Gljivične upale  rodnice  su česte i čine 20 do 35% svih vaginitisa (upala rodnice) u žena. To je stanje koje zahvaća čak  3 od 4 barem jednom u životu. U 85 do 90% slučajeva upalu izaziva Candida albicans, ali postoje i ne-albicans Candida sojevi,kao npr. Candida glabrata) .Uz upalu vagine,  često se posljedično razvija i upala stidnice (vulve) i onda govorimo  o vulvovaginalnoj kandidozi. Kandida čini dio normalne vaginalne  flore u većini žena,ali,ako se poremeti ravnoteža bakterija i kiselosti rodnice, ona će se umnožiti i izazvati upalu. Kandida se nalazi i u rektumu i ustima.

    Određena stanja ili bolesti mogu povećati rizik za gljivičnu infekciju kao što  su: slabo regulirana šećerna bolest, trudnoća, korištenje antibiotika, hormonske kontracepcije  s visokom dozom estrogena, lijekova koji smanjuju  imunitet organizma, ali i sama  menstruacija  smanjuje kiselost rodnice  i time omogućava umnažanje gljivica.

    Kod žena koje su imale kandidozu, samo u 10 % partnera je nađena paralelna infekcija. Zbog  toga se ne preporučuje paralelno liječene oba partnera,osobito ukoliko je partner bez simptoma.Isto tako, gljivična upala  se ne smatra spolno prenosivom bolešću-mogu je dobiti žene koje su spolno aktivne, ali i one koje nisu.

    Simptomi: najizraženiji simptom je svrbež spolovila i gusti, bijeli sirasti iscjedak, zatim žarenje spolovila, crvenilo i otečenost, ponekad bolno ili otežano mokrenje, kao i bolnost kod spolnog odnosa.

    Dijagnoza: postavlja  se najčešće kliničkim pregledom, uzimanjem vaginalnog brisa i njegovim  pregledom pod mikroskopom ili  ev.uzimanjem uzorka za kulturu

    Liječenje: se provodi 

    1. antimikoticima u različitom obliku

                a) lokalno: vaginalete, vaginalna krema i mast za vanjsku uporabu

                b) sistemski: u obliku tableta

    2. uporabom probiotika lokalno ili oralno

    3. danas rjeđe korištenjem borne kiseline, povidon-jodida idr.

    Terapiju ordinira ginekolog, a u slučaju ponovne infekcije nakon  provedenog liječenja, može se koristiti i dugotrajnije liječenje, za prevenciju recidiva.

    Prevencija: je usmjerena na smanjivanje  rizika za gljivičnu infekciju.

    • Važno je održavati blago kiselu vrijednost pH rodnice (primjena odgovarajućih preparata za održavanje higijene intimnog područja)
    • Izbjegavajte korištenje agresivnih i neodgovarajućih šampona za pranje intimnog područja
    • Koristite uloške od prirodnih materijala (izbjegavajte svakodnevno korištenje dnevnih uložaka)
    • Izbjegavajte nošenje sintetičkog donjeg rublja, tanga gaćica i uske odjeće
    • Pijte puno tekućine (mokraćna cijev se kod žena nalazi blizu ulaza u rodnicu pa bakterije iz mokraćne cijevi mogu ući u rodnicu, izazvati infekciju i pogodovati razvoju gljivične infekcije)
    • Promijenite prehrambene navike– izbjegavajte hranu bogatu rafiniranim šećerom (ako ste skloni infekcijama preporučuje se smanjiti unos šećera, kruha, tjestenine i svih industrijski prerađenih namirnica koje pogoduju rastu i pretjeranom razmnožavanju Candide)
    • Koristite hormonsku kontracepciju s nižim sadržajem estrogena
    • Ako trebate uzimati antibiotik zbog liječenja neke upale, preporučuje se i paralelno korištenje antimikotika
    • Budite odgovorni u spolnom ponašanju (koristite prezervative kako bi se zaštitili od spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće, redovito odlazite na ginekološke preglede koji uključuju i PAPA test- najmanje jednom godišnje te brinite o svom reproduktivnom zdravlju)

    AUTORICA: Prim.mr.sc. Nives Šikanić Dugić, dr.med. spec.ginekolog

    Kako pratiti djetetovo vrijeme provedeno ispred ekrana?

    Kako pratiti djetetovo vrijeme provedeno ispred ekrana?

    Kako pratiti djetetovo vrijeme provedeno ispred ekrana?

    Sve veća prisutnost i dostupnost digitalnih tehnologija danas podjednako olakšava i otežava roditeljsku ulogu.

    Svim roditeljima ponekad je jednostavnije djetetu dati mobitel ili tablet u ruke kako bi ga umirili, nego se s njime ozbiljnije pozabaviti (npr. posvetiti vrijeme za zajedničku slobodnu igru). Puno obveza kod kuće, umor nakon povratka posla ili samo pokušaj oslobađanja trenutka samo za sebe, može dovesti do toga da prečesto dajemo djeci da provedu vrijeme ispred ekrana, no na taj način sebi samo trenutačno olakšamo obavljanje roditeljske uloge. Radi dugoročnih efekata važno je da takve situacije roditelji probaju svesti na minimum – koliko god to ponekad bilo teško. Time ćete olakšati postavljanje zdravih granica u korištenju digitalnih tehnologija s rastom djetetove dobi.

    I upravo pitanje postavljanja zdravih granica u pogledu korištenja mobitela, igranja igrica, gledanja video sadržaja na Youtube-u (pa makar i dobno primjerenih crtanih filmova) muči sve veći broj roditelja.

    Postoje različiti načini na koje možete pomoći svom djetetu da održi zdravu ravnotežu između mrežnih i izvanmrežnih aktivnosti u korist njegovog zdravlja i dobrobiti.

    Navesti ćemo samo neke od načina kako pratiti i održavati zdrave razine djetetovog vremena provedenog ispred ekrana:

    1. Učite ih iz vlastitog primjera – smanjite vlastito vrijeme provedeno ispred ekrana („što djeca vide, djeca rade“).
    2. Budite uključeni – osmislite zajedničke aktivnosti u kojima ćete uživati. Primjerice, igranje društvenih igara vikendom, popodnevne šetnje, odlazak na igralište ili u park svaki dan ili nekoliko puta tjedno.
    3. Planirajte aktivnosti bez ekrana – primjerice, crtajte zajedno, isplanirajte jednodnevni izlet, šetnju prirodom, vožnju biciklima, igranje društvenih igara i slično.
    4. (Pokušajte) ne dati djetetu mobilni uređaj tijekom vanjskih aktivnosti (npr. tijekom šetnje, odlaska na piće i slično) – umjesto toga možete, primjerice, ponijeti njihovu omiljenu igračku koju ćete djetetu dati u slučaju javljanja dosade ili vaše potrebe za „minutom“ za sebe.
    5. Dogovorite dnevne limite vremena kojeg mogu provesti ispred ekrana – cilj je postavljanje zdravih granica i stjecanje zdravih navika djeteta.
    6. Započnite s postepenim smanjivanjem vremena kojeg mogu provoditi ispred ekrana – na taj način ćete smanjiti vjerojatnost javljanja otpora kod djeteta.
    7. Kod kuće osigurajte TECH-FREE vrijeme i prostor – primjerice, možete uvesti pravilo o ne korištenju modernih tehnologija (npr. mobitela, laptopa) 1-2 sata prije spavanja ili uvesti pravilo o nekorištenju mobitela za blagovaonskim stolom.
    8. Uključite dijete u dogovor oko pravila korištenja ekrana – neka dijete samo predloži dio dana kada će moći koristiti mobitel, igrice i slično, a u okviru dogovorenog vremena. Kada dijete sudjeluje u definiranju pravila veća je vjerojatnost da će se dogovora i pridržavati.
    9. Koristite aplikacije za upravljanje pristupom (tzv. parental control aplikacije) – na taj način moći ćete onemogućiti instalaciju neprimjerenih aplikacija, korištenje aplikacija koje mogu dovesti do dodatnih troškova ili ograničiti vrijeme korištenja interneta tijekom dana. Jednu od takvih aplikacija možete pronaći na sljedećoj poveznici:

    https://play.google.com/store/apps/details?id=master.app.screentime&hl=en&gl=US

      AUTORICA: Martina Podobnik, mag.act.soc.