Sexting – zašto je lakše (i opasno) ogoliti se online

Sexting – zašto je lakše (i opasno) ogoliti se online

Sexting – zašto je lakše (i opasno) ogoliti se online

Sexting se definira kao slanje, primanje ili prosljeđivanje seksualno eksplicitnih poruka, fotografija ili videa preko mobilnih telefona, računala ili bilo kojeg digitalnog uređaja. Ovakva se razmjena najčešće odvija preko društvenih mreža. Posebni porast u pojavnosti sextinga dogodio se s popularizacijom Snapchata, jer osoba koja prima snapchat neće biti svjesna sadržaja dok ga ne otvori, a poruke se automatski brišu nakon nekog vremena, zbog čega se mladi lakše odvažuju na slanje takvih fotografija ili videa.

Iako se roditeljima možda čini da je sexting nešto što se ne događa učestalo, a pogotovo ne u njihovoj okolini ili njihovoj djeci, brojke govore drugačije. Naime, istraživanje DeShame Hrvatska, koje je proveo Centar za sigurniji Internet, pokazalo je da boravak mladih na internetu nije nimalo bezopasan. Riječ je o međunarodnom istraživanja kojem je cilj saznati koliko su srednjoškolci izloženi štetnim sadržajima i seksualnom uznemiravanju u online okruženju. Istraživanje je pokazalo da djeca i mladi primaju i šalju seksualne sadržaje i osobama koje poznaju kao i onima koje ne poznaju a jedan dio to čini na nagovor druge osobe ili zbog ucjene ili prijetnjeČak 1/5 srednjoškolaca svjedočila je ili doživjela seksualno uznemiravanje na internetu u posljednjih godinu dana. Preciznije, gotovo polovica srednjoškolaca navodi kako je svjedočila da njihovi vršnjaci dijele seksualne sadržaje na grupnom chatu, profilu ili forumu. Više od 30 posto navodi da njihovi vršnjaci potajno fotografiraju gole, polugole ili neprimjereno odjevene osobe ili za vrijeme određene seksualne radnje te ih dijele na internetu. Također, više od 30 posto ispitanih srednjoškolaca svjedočilo je da njihovi vršnjaci dijele fotografije seksualnog sadržaja na kojima su osobe njihovih godina.

Pitanje je – zašto to čine? Veći broj djevojaka dijeli takav sadržaj i to uglavnom za svojim partnerom, jer ima osjećaj da će ga na taj način zadržati ili da to mora učiniti. U pozadini se nalaze i potreba za prihvaćanjem, uzbuđenjem, ekperimentiranjem, odobravanjem i privrženošću. Ne treba zanemariti ni velik broj slučajeva u kojima je glavni motiv ucjena ili prijetnja.

Mnogo takvog sadržaja koji je poslan jednoj osobi u povjerenju nažalost završi objavljen javno na internetu ili kruži među više ljudi. Nažalost, sve je češća pojava tzv. ”revenge porna”, odnosno dijeljenja eksplicitnih slika nakon prekida partnerske veze, pogotovo ako se radi o maloljetnim osobama. Ono što mladi ne razumiju je to da je dijeljenje takvih slika na društvenim mrežama ili u grupama putem raznih aplikacija u stvari kazneno djelo za koje snose ozbiljne posljedica. Gubitak kontrole nad svojim sadržajima i moguća zlouporaba može ostaviti ozbiljne emocionalne posljedice po žrtvu. Fotografije mogu biti preuređene i kao takve se širiti internetom. Može se, stoga, zaključiti kako postoji široki raspon moguće zlouporabe eksplicitnog sadržaja o kojima djeca nisu dovoljno informirana, ili pak smatraju kako su rizici zanemarivi.

Mladi ne razmišljaju unaprijed i ne shvaćaju da partner može izgubiti telefon, da on može biti hakiran, ali i da se veza može prekinuti, a partner namjerno objaviti kompromitirajuće fotografije. Neki mladi ucjenjuju svoje seksualne partnere i bivše partnere prijetnjama da će objaviti njihove privatne slike. U istraživanju The Cybersurvey gotovo je svaka peta osoba, koja je dijelila svoju eksplicitne fotografije, doživjela ucjenjivanje s ciljem nastavljanja slanja sadržaja, zlostavljana je ili napadnuta. Trećina eksplicitnog sadržaja na kojima se nalaze djeca objavljeno je kao posljedica ucjene i prisile, a na tim su sadržajima u većini slučajeva snimljene djevojke u dobi od 11 do 13 godina.

Uz prethodno navedene rizike, osobe koje šalju svoje eksplicitne fotografija ili videa moraju biti svjesne da se izlažu i drugim opasnostima kao što su krađa indentiteta i lažno predstavljanje. Naime, jednom kad ti sadržaji budu dostupni drugima, oni ih mogu iskoristiti za otvaranje profila na nekih društvenim mrežama, što bi svakako bilo neugodno za osobu o kojoj se radi. Uz to, u online svijetu nikad ne postoji apsolutna sigurnost u identitet osobe s kojom komuniciramo te nije rijetkost da se starije osobe predstavljaju kao mlađe, da se muškarci predstavljaju kao žene, a sve kako bi dobili naklonost žrtve i stekli njeno povjerenje te to na poslijetku iskoristili za iznuđivanje eksplicitnog sadržaja i/ili neku vrstu seksualnog odnosa.

Za kraj, važno je imati na umu da svaka informacija koju dijelimo putem interneta tamo ostaje zauvijek i da svaka osoba sama može birati što će i s kime dijeliti.

AUTORICA: Lana Slavikovski, mag. psych.

Nekroza (odumiranje) jajnika

Nekroza (odumiranje) jajnika

Dubravko Lepušić

Dubravko Lepušić

prof.dr.sc

Poštovani,

molim za savjet…Imam djevojčicu od 9 godina koja je u zadnja tri dana imala jake bolove dolje desno i povraćala je. Mislili su da je upala slijepog crijeva ali na kraju je bila cista i jajnik se uvrnuo te su ga izvadili…Sad sam jako zabrinuta…Od čega tako malom djetetu cista, može li u budućnosti biti sve ok sa jednim jajnikom, treba li češće kontrole kod ginekologa zbog toga tako mala?

Pojava ciste jajnika u tako mladoj dobi nije rijetka i obično prođe sama od sebe.

Problem je , kao što se desilo kod Vaše kćeri da je došlo do rotacije a time i prekida cirkulacije i onda nekroze jajnika ( odumiranja).  Jedino ispravan postupak je da se jajnik izvadi, kao što je i učinjeno. Sve to skupa nema jako veliki utjecaj na fertilitet (mogućnost rađanja).  On je nešto manji ali ne bitno. Dalje se obavljaju redovite ginekološke kontrole kao da i nije bilo operacije.

 

 

Uloga roditelja u osnaživanju mentalnog zdravlja djece?

Uloga roditelja u osnaživanju mentalnog zdravlja djece?

Uloga roditelja u osnaživanju mentalnog zdravlja djece?

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira mentalno zdravlje kao

„stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici“ (WHO, 2004.).

Dječje mentalno zdravlje jednako je važno kao i njihovo tjelesno zdravlje, a osobito kada je riječ o nošenju sa stresom, međuvršnjačkim nasiljem, uznemiravanjem na internetu ili školskim (ne)uspjesima.

Kada je riječ o ulozi roditelja, važno je da roditelji osiguraju djeci sigurnost i podršku u svim fazama razvoja. Brojni roditelji brinu se oko toga hoće li uspjeti primijetiti znakove opadanja kvalitete mentalnog zdravlja njihove djece. Ono što roditelji mogu napraviti jest promisliti kako se njihovo  dijete ponaša kod kuće, u školi ili s prijateljima te postoje li neke razlike u odnosu na neka ranija razdoblja. Roditelji mogu razmisliti o tome postoje li razlike ili promjene u:

  • RAZMIŠLJANJU (primjerice, da li su u posljednje vrijeme kod djeteta izražene negativne misli, problemi s koncentracijom, promjenama u školskom uspjehu, nezainteresiranost za izvanškolske aktivnosti i slično);
  • IZRAŽAVANJU OSJEĆAJA (primjerice, da li imaju nekontrolirane ispade bijesa, da li su njihovi osjećaji ili reakcije prenaglašeni – pretjerano reagiranje na problemske događaje, makar i one najmanje probleme);
  • PONAŠANJU (primjerice, uočavate li poteškoće s usnivanjem ili spavanjem općenito, žele li učestalo biti sami, iritira li ih želja za zajedničkim druženjima u kojima su inače uživali, da li se rasplaču učestalije nego inače?);
  • FIZIČKOM (primjerice, učestaliji problemi s nedostatkom energije, učestalije glavobolje nego inače, neuobičajeni problemi sa spavanjem ili hranjenjem).

Važno je da roditelji pažnju obrate na osluškivanje i poštivanje osjećaja djece. Bilo bi važno djecu učiti kako je u redu biti tužan ili ljut te ih ohrabrivati da o osjećajima govore. Pri tome je potrebno pokazati im svojim primjerom kako otvoreno i adekvatno izražavati svoje osjećaje i kako komunicirati o njima s okolinom.

Djeca od roditelja uče kako da predahnu i umire se kada se osjećaju uznemireno. Neke od aktivnosti koje roditelji mogu samostalno prakticirati te kojima mogu podučavati djecu mogu biti duboko disanje, šetnja, slušanje glazbe ili činjenje nekih drugih mirnih aktivnosti koje ih vesele. Kada se umire, bilo bi ih dobro potaknuti na otvoren razgovor o mogućim rješenjima ili idejama kako u budućnosti mogu reagirati tako da zaštite svoju mentalnu dobrobit. Djeci treba dati prostora za vlastito promišljanje i dolaženje do zaključaka.

Povezano s time, važno je i da ispred djece roditelji ne raspravljaju o nekim temama koje bi ih mogle dodatno opterećivati (primjerice, financijski problemi obitelji ili bračne razmirice). Roditelji bi trebali pronaći adekvatno vrijeme i mjesto u kojem će moći nasamo iskomunicirati sve teškoće, a na koje njihova djeca nemaju utjecaja.

Od posebne je važnosti primijetiti i pohvaliti njihove napore u poduzimanju nekih akcija (primjerice, izradi nekog školskog zadatka). Kako bi djeci pokazali koliko su važni, potrebno je pokazati aktivni, kontinuirani interes za njihove aktivnosti i interese (primjerice, video igre koje igraju). Roditelji mogu prethodno na internetu istražiti, npr. video igru koju vole igrati, tako da već raspolažu nekim osnovnim informacijama. Pri tome, važno je voditi računa o postavljanju zdravih granica u pogledu vremena provedenog ispred ekrana, ali i aktivnosti u kojima to vrijeme provode.

Naposljetku, potpuno u redu da je djetetu o nekim temama može lakše i jednostavnije razgovarati s nekim drugim bliskim osobama (primjerice, s tetkom ili ujakom), a ne s roditeljem. Jako je važno osigurati da dijete ima barem jednu značajnu blisku osobu od povjerenja.

    AUTORICA: Martina Podobnik, mag.act.soc.

    Test za trudnoću za vrijeme dojenja

    Test za trudnoću za vrijeme dojenja

    Nives Šikanić-Dugić

    Nives Šikanić-Dugić

    prim.mr.sc.dr.med.

    Mama sam malene djevojčice od 4mjeseca, koja je isključivo na prsima.

    Dobivam svoju prvu menstruaciju sa 3 mjeseca, imala sam jedan nezaštićeni odnos zanima me koliko dugo nakon toga odnosa mogu napraviti test, i dali postoji mogućnost da zbog dojenja test pokaže lažno negativan test. I dali je moguće da menstruacije izostanu zbog dojenja pa mi zbog toga menstruacija kasni, a test je negativan ?

    Dok traje dojenje, obično  nema još menstruacije, ali se ponekad može pojaviti, što je češće kod dnevnog smanjenja broja dojenja. Samo dojenje se ne smatra pouzdanom zaštitom od trudnoće. Kako ste dobili prvu menstruaciju ne očekuje se odmah njezin daljnji redovni  dolazak i stoga se preporučuje obavezno korištenje mehaničke zaštite (kondoma). Samo dojenje neće utjecati na rezultat testa na trudnoću,  pa negativan nalaz možete smatrati pouzdanim.

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

    Međunarodna razmjena-Teenmothers

    Međunarodna razmjena-Teenmothers

    Međunarodna razmjena-Teenmothers

    U sklopu Erasmus+ projekta Teenmothers, održana je jedna vrlo uspješna međunarodna razmjena sa sudionicima iz Ukrajine, Belgije i Hrvatske. Sudionici su bile mlade majke i njihova djeca. 👩‍👧‍👦 Uz Udrugu roditelja KORAK PO KORAK partneri na projektu Teenmothers su RODA – Roditelji u akciji (Hrvatska), vzw LEJO (Belgija) i League of Tolerance (Ukrajina). Razmjena se održala između 6. i 12. travnja u Zagrebu i Samoboru. 😊

    Zašto Teenmothers?

    Svake godine 14 milijuna djece rađaju majke tinejdžerice (između 13 i 19 godina) diljem svijeta (Unicef, 2008.). Maloljetničko roditeljstvo je kontroverzna tema. U popularnoj kulturi i medijima, roditelji tinejdžeri često su prikazani u vrlo problematičnim situacijama (npr. U emisiji 16 and pregnant). Takvi programi ne prikazuju stvarnost, već iznimne situacije vrlo mladih majki. Ipak, u našem društvu postoji kolektivna zabrinutost za roditelje tinejdžere, što se očituje kroz brojne predrasude. Budući da većina od njih nije financijski neovisna u trenutku kad postaju roditelji, mnogi ih mogu doživjeti kao opterećenje za društvo. Uz to, postoji zabrinutost oko kvalitete njihovog roditeljskog stila. Nadalje, većina tako mladih roditelja nema diplomu niti završeno obrazovanje, što smanjuje njihove mogućnosti zapošljavanja (Hanna, 2001.). Premlade da bi se uklopile u društvo starijih majki, ali suočene s velikim očekivanjima i odgovornostima koje nemaju njihovi vršnjaci, mlade majke primorane su donositi odluke koje se ne odnose samo na njihovu vlastitu dobrobit, već i dobrobit njihova djeteta. Za sudionike projekta birane su majke koje su rodile prije navršene 21. godine i njihova djeca. Često se događa da su roditelji tinejdžeri/maloljetni roditelji ‘zaboravljena’ skupina. Prolaze ispod radara jer su tinejdžeri s jedne strane, a roditelji s druge strane. Teško se povezuju s drugim skupinama – vršnjacima koji su primarno fokusirani na obrazovanje, poslodavcima koji ih ne doživljavaju kao poželjne kandidate za zapošljavanje, drugim roditeljima koji su u drugim fazama života itd. Socijalna mreža roditelja tinejdžera stoga je često vrlo mala. Njihovi vršnjaci imaju drugačije interese i različite načine provođenja slobodnog vremena. Često nemaju ili mijenjaju partnere. Iz ovih razloga ovoj specifičnoj skupini roditelja nedostaje podrške i informacija te razmjena iskustava sa pripadnicima istih skupina iz drugih zemalja.

    Ciljevi razmjene za sudionike – majke i djecu su bili:

    • razmjena iskustava o roditeljstvu s drugim mladim roditeljima
    • izgradnja smislenih odnosa na zabavan i opušten način, u društvu s djecom
    • jačanje roditeljskih i socijalnih kompetencija tijekom 5 dana interaktivnih radionica
    • učenje komuniciranja na stranom jeziku
    • promjena perspektive i pogleda na vlastitu životnu situaciju
    • iskusiti međunarodno putovanje s djetetom
    • stjecanje Youthpass propusnice za mlade koja se može koristiti pri traženju posla
    • provođenje kvalitetnog slobodnog vremena u društvu djeteta

    Aktivnosti tijekom razmjene bile su usmjerene na razvoj digitalnih kompetencija i pismenosti, povezivanje majki s njihovom djecom i drugim majkama, razmjenu iskustava o roditeljstvu između sudionika iz različitih država i upoznavanje dobrih praksi Ukrajine, Belgije i Hrvatske u području maloljetnog roditeljstva. Sve su se aktivnosti provodile u opuštenom i neformalnom okruženju, uz slobodno vrijeme i organizirane zabavne aktivnosti za djecu.

    Na kraju bismo posebno zahvaliti Mlinaru za velikodušnu donaciju, Bunkeru Samobor na prostoru za provođenje zajedničkih aktivnosti, Amazingi koja je omogućila zabavni sadržaj za djecu, Turističkoj zajednici Grada Zagreba za promotivne materijale i organizaciju obilaska Zagreba, Muzeju Iluzija na ustupljenom terminu i otvorenim vratima za naše sudionike te Hostelu Samobor na sjajnom gostoprimstvu i uslužnosti.❤️🏡