Uloga roditelja u osnaživanju mentalnog zdravlja djece?

Uloga roditelja u osnaživanju mentalnog zdravlja djece?

Uloga roditelja u osnaživanju mentalnog zdravlja djece?

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira mentalno zdravlje kao

„stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici“ (WHO, 2004.).

Dječje mentalno zdravlje jednako je važno kao i njihovo tjelesno zdravlje, a osobito kada je riječ o nošenju sa stresom, međuvršnjačkim nasiljem, uznemiravanjem na internetu ili školskim (ne)uspjesima.

Kada je riječ o ulozi roditelja, važno je da roditelji osiguraju djeci sigurnost i podršku u svim fazama razvoja. Brojni roditelji brinu se oko toga hoće li uspjeti primijetiti znakove opadanja kvalitete mentalnog zdravlja njihove djece. Ono što roditelji mogu napraviti jest promisliti kako se njihovo  dijete ponaša kod kuće, u školi ili s prijateljima te postoje li neke razlike u odnosu na neka ranija razdoblja. Roditelji mogu razmisliti o tome postoje li razlike ili promjene u:

  • RAZMIŠLJANJU (primjerice, da li su u posljednje vrijeme kod djeteta izražene negativne misli, problemi s koncentracijom, promjenama u školskom uspjehu, nezainteresiranost za izvanškolske aktivnosti i slično);
  • IZRAŽAVANJU OSJEĆAJA (primjerice, da li imaju nekontrolirane ispade bijesa, da li su njihovi osjećaji ili reakcije prenaglašeni – pretjerano reagiranje na problemske događaje, makar i one najmanje probleme);
  • PONAŠANJU (primjerice, uočavate li poteškoće s usnivanjem ili spavanjem općenito, žele li učestalo biti sami, iritira li ih želja za zajedničkim druženjima u kojima su inače uživali, da li se rasplaču učestalije nego inače?);
  • FIZIČKOM (primjerice, učestaliji problemi s nedostatkom energije, učestalije glavobolje nego inače, neuobičajeni problemi sa spavanjem ili hranjenjem).

Važno je da roditelji pažnju obrate na osluškivanje i poštivanje osjećaja djece. Bilo bi važno djecu učiti kako je u redu biti tužan ili ljut te ih ohrabrivati da o osjećajima govore. Pri tome je potrebno pokazati im svojim primjerom kako otvoreno i adekvatno izražavati svoje osjećaje i kako komunicirati o njima s okolinom.

Djeca od roditelja uče kako da predahnu i umire se kada se osjećaju uznemireno. Neke od aktivnosti koje roditelji mogu samostalno prakticirati te kojima mogu podučavati djecu mogu biti duboko disanje, šetnja, slušanje glazbe ili činjenje nekih drugih mirnih aktivnosti koje ih vesele. Kada se umire, bilo bi ih dobro potaknuti na otvoren razgovor o mogućim rješenjima ili idejama kako u budućnosti mogu reagirati tako da zaštite svoju mentalnu dobrobit. Djeci treba dati prostora za vlastito promišljanje i dolaženje do zaključaka.

Povezano s time, važno je i da ispred djece roditelji ne raspravljaju o nekim temama koje bi ih mogle dodatno opterećivati (primjerice, financijski problemi obitelji ili bračne razmirice). Roditelji bi trebali pronaći adekvatno vrijeme i mjesto u kojem će moći nasamo iskomunicirati sve teškoće, a na koje njihova djeca nemaju utjecaja.

Od posebne je važnosti primijetiti i pohvaliti njihove napore u poduzimanju nekih akcija (primjerice, izradi nekog školskog zadatka). Kako bi djeci pokazali koliko su važni, potrebno je pokazati aktivni, kontinuirani interes za njihove aktivnosti i interese (primjerice, video igre koje igraju). Roditelji mogu prethodno na internetu istražiti, npr. video igru koju vole igrati, tako da već raspolažu nekim osnovnim informacijama. Pri tome, važno je voditi računa o postavljanju zdravih granica u pogledu vremena provedenog ispred ekrana, ali i aktivnosti u kojima to vrijeme provode.

Naposljetku, potpuno u redu da je djetetu o nekim temama može lakše i jednostavnije razgovarati s nekim drugim bliskim osobama (primjerice, s tetkom ili ujakom), a ne s roditeljem. Jako je važno osigurati da dijete ima barem jednu značajnu blisku osobu od povjerenja.

    AUTORICA: Martina Podobnik, mag.act.soc.

    Međunarodna razmjena-Teenmothers

    Međunarodna razmjena-Teenmothers

    Međunarodna razmjena-Teenmothers

    U sklopu Erasmus+ projekta Teenmothers, održana je jedna vrlo uspješna međunarodna razmjena sa sudionicima iz Ukrajine, Belgije i Hrvatske. Sudionici su bile mlade majke i njihova djeca. 👩‍👧‍👦 Uz Udrugu roditelja KORAK PO KORAK partneri na projektu Teenmothers su RODA – Roditelji u akciji (Hrvatska), vzw LEJO (Belgija) i League of Tolerance (Ukrajina). Razmjena se održala između 6. i 12. travnja u Zagrebu i Samoboru. 😊

    Zašto Teenmothers?

    Svake godine 14 milijuna djece rađaju majke tinejdžerice (između 13 i 19 godina) diljem svijeta (Unicef, 2008.). Maloljetničko roditeljstvo je kontroverzna tema. U popularnoj kulturi i medijima, roditelji tinejdžeri često su prikazani u vrlo problematičnim situacijama (npr. U emisiji 16 and pregnant). Takvi programi ne prikazuju stvarnost, već iznimne situacije vrlo mladih majki. Ipak, u našem društvu postoji kolektivna zabrinutost za roditelje tinejdžere, što se očituje kroz brojne predrasude. Budući da većina od njih nije financijski neovisna u trenutku kad postaju roditelji, mnogi ih mogu doživjeti kao opterećenje za društvo. Uz to, postoji zabrinutost oko kvalitete njihovog roditeljskog stila. Nadalje, većina tako mladih roditelja nema diplomu niti završeno obrazovanje, što smanjuje njihove mogućnosti zapošljavanja (Hanna, 2001.). Premlade da bi se uklopile u društvo starijih majki, ali suočene s velikim očekivanjima i odgovornostima koje nemaju njihovi vršnjaci, mlade majke primorane su donositi odluke koje se ne odnose samo na njihovu vlastitu dobrobit, već i dobrobit njihova djeteta. Za sudionike projekta birane su majke koje su rodile prije navršene 21. godine i njihova djeca. Često se događa da su roditelji tinejdžeri/maloljetni roditelji ‘zaboravljena’ skupina. Prolaze ispod radara jer su tinejdžeri s jedne strane, a roditelji s druge strane. Teško se povezuju s drugim skupinama – vršnjacima koji su primarno fokusirani na obrazovanje, poslodavcima koji ih ne doživljavaju kao poželjne kandidate za zapošljavanje, drugim roditeljima koji su u drugim fazama života itd. Socijalna mreža roditelja tinejdžera stoga je često vrlo mala. Njihovi vršnjaci imaju drugačije interese i različite načine provođenja slobodnog vremena. Često nemaju ili mijenjaju partnere. Iz ovih razloga ovoj specifičnoj skupini roditelja nedostaje podrške i informacija te razmjena iskustava sa pripadnicima istih skupina iz drugih zemalja.

    Ciljevi razmjene za sudionike – majke i djecu su bili:

    • razmjena iskustava o roditeljstvu s drugim mladim roditeljima
    • izgradnja smislenih odnosa na zabavan i opušten način, u društvu s djecom
    • jačanje roditeljskih i socijalnih kompetencija tijekom 5 dana interaktivnih radionica
    • učenje komuniciranja na stranom jeziku
    • promjena perspektive i pogleda na vlastitu životnu situaciju
    • iskusiti međunarodno putovanje s djetetom
    • stjecanje Youthpass propusnice za mlade koja se može koristiti pri traženju posla
    • provođenje kvalitetnog slobodnog vremena u društvu djeteta

    Aktivnosti tijekom razmjene bile su usmjerene na razvoj digitalnih kompetencija i pismenosti, povezivanje majki s njihovom djecom i drugim majkama, razmjenu iskustava o roditeljstvu između sudionika iz različitih država i upoznavanje dobrih praksi Ukrajine, Belgije i Hrvatske u području maloljetnog roditeljstva. Sve su se aktivnosti provodile u opuštenom i neformalnom okruženju, uz slobodno vrijeme i organizirane zabavne aktivnosti za djecu.

    Na kraju bismo posebno zahvaliti Mlinaru za velikodušnu donaciju, Bunkeru Samobor na prostoru za provođenje zajedničkih aktivnosti, Amazingi koja je omogućila zabavni sadržaj za djecu, Turističkoj zajednici Grada Zagreba za promotivne materijale i organizaciju obilaska Zagreba, Muzeju Iluzija na ustupljenom terminu i otvorenim vratima za naše sudionike te Hostelu Samobor na sjajnom gostoprimstvu i uslužnosti.❤️🏡

    Vaginalna gljivična infekcija

    Vaginalna gljivična infekcija

    Vaginalna gljivična infekcija

    Gljivične upale  rodnice  su česte i čine 20 do 35% svih vaginitisa (upala rodnice) u žena. To je stanje koje zahvaća čak  3 od 4 barem jednom u životu. U 85 do 90% slučajeva upalu izaziva Candida albicans, ali postoje i ne-albicans Candida sojevi,kao npr. Candida glabrata) .Uz upalu vagine,  često se posljedično razvija i upala stidnice (vulve) i onda govorimo  o vulvovaginalnoj kandidozi. Kandida čini dio normalne vaginalne  flore u većini žena,ali,ako se poremeti ravnoteža bakterija i kiselosti rodnice, ona će se umnožiti i izazvati upalu. Kandida se nalazi i u rektumu i ustima.

    Određena stanja ili bolesti mogu povećati rizik za gljivičnu infekciju kao što  su: slabo regulirana šećerna bolest, trudnoća, korištenje antibiotika, hormonske kontracepcije  s visokom dozom estrogena, lijekova koji smanjuju  imunitet organizma, ali i sama  menstruacija  smanjuje kiselost rodnice  i time omogućava umnažanje gljivica.

    Kod žena koje su imale kandidozu, samo u 10 % partnera je nađena paralelna infekcija. Zbog  toga se ne preporučuje paralelno liječene oba partnera,osobito ukoliko je partner bez simptoma.Isto tako, gljivična upala  se ne smatra spolno prenosivom bolešću-mogu je dobiti žene koje su spolno aktivne, ali i one koje nisu.

    Simptomi: najizraženiji simptom je svrbež spolovila i gusti, bijeli sirasti iscjedak, zatim žarenje spolovila, crvenilo i otečenost, ponekad bolno ili otežano mokrenje, kao i bolnost kod spolnog odnosa.

    Dijagnoza: postavlja  se najčešće kliničkim pregledom, uzimanjem vaginalnog brisa i njegovim  pregledom pod mikroskopom ili  ev.uzimanjem uzorka za kulturu

    Liječenje: se provodi 

    1. antimikoticima u različitom obliku

                a) lokalno: vaginalete, vaginalna krema i mast za vanjsku uporabu

                b) sistemski: u obliku tableta

    2. uporabom probiotika lokalno ili oralno

    3. danas rjeđe korištenjem borne kiseline, povidon-jodida idr.

    Terapiju ordinira ginekolog, a u slučaju ponovne infekcije nakon  provedenog liječenja, može se koristiti i dugotrajnije liječenje, za prevenciju recidiva.

    Prevencija: je usmjerena na smanjivanje  rizika za gljivičnu infekciju.

    • Važno je održavati blago kiselu vrijednost pH rodnice (primjena odgovarajućih preparata za održavanje higijene intimnog područja)
    • Izbjegavajte korištenje agresivnih i neodgovarajućih šampona za pranje intimnog područja
    • Koristite uloške od prirodnih materijala (izbjegavajte svakodnevno korištenje dnevnih uložaka)
    • Izbjegavajte nošenje sintetičkog donjeg rublja, tanga gaćica i uske odjeće
    • Pijte puno tekućine (mokraćna cijev se kod žena nalazi blizu ulaza u rodnicu pa bakterije iz mokraćne cijevi mogu ući u rodnicu, izazvati infekciju i pogodovati razvoju gljivične infekcije)
    • Promijenite prehrambene navike– izbjegavajte hranu bogatu rafiniranim šećerom (ako ste skloni infekcijama preporučuje se smanjiti unos šećera, kruha, tjestenine i svih industrijski prerađenih namirnica koje pogoduju rastu i pretjeranom razmnožavanju Candide)
    • Koristite hormonsku kontracepciju s nižim sadržajem estrogena
    • Ako trebate uzimati antibiotik zbog liječenja neke upale, preporučuje se i paralelno korištenje antimikotika
    • Budite odgovorni u spolnom ponašanju (koristite prezervative kako bi se zaštitili od spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće, redovito odlazite na ginekološke preglede koji uključuju i PAPA test- najmanje jednom godišnje te brinite o svom reproduktivnom zdravlju)

    AUTORICA: Prim.mr.sc. Nives Šikanić Dugić, dr.med. spec.ginekolog

    Kako pratiti djetetovo vrijeme provedeno ispred ekrana?

    Kako pratiti djetetovo vrijeme provedeno ispred ekrana?

    Kako pratiti djetetovo vrijeme provedeno ispred ekrana?

    Sve veća prisutnost i dostupnost digitalnih tehnologija danas podjednako olakšava i otežava roditeljsku ulogu.

    Svim roditeljima ponekad je jednostavnije djetetu dati mobitel ili tablet u ruke kako bi ga umirili, nego se s njime ozbiljnije pozabaviti (npr. posvetiti vrijeme za zajedničku slobodnu igru). Puno obveza kod kuće, umor nakon povratka posla ili samo pokušaj oslobađanja trenutka samo za sebe, može dovesti do toga da prečesto dajemo djeci da provedu vrijeme ispred ekrana, no na taj način sebi samo trenutačno olakšamo obavljanje roditeljske uloge. Radi dugoročnih efekata važno je da takve situacije roditelji probaju svesti na minimum – koliko god to ponekad bilo teško. Time ćete olakšati postavljanje zdravih granica u korištenju digitalnih tehnologija s rastom djetetove dobi.

    I upravo pitanje postavljanja zdravih granica u pogledu korištenja mobitela, igranja igrica, gledanja video sadržaja na Youtube-u (pa makar i dobno primjerenih crtanih filmova) muči sve veći broj roditelja.

    Postoje različiti načini na koje možete pomoći svom djetetu da održi zdravu ravnotežu između mrežnih i izvanmrežnih aktivnosti u korist njegovog zdravlja i dobrobiti.

    Navesti ćemo samo neke od načina kako pratiti i održavati zdrave razine djetetovog vremena provedenog ispred ekrana:

    1. Učite ih iz vlastitog primjera – smanjite vlastito vrijeme provedeno ispred ekrana („što djeca vide, djeca rade“).
    2. Budite uključeni – osmislite zajedničke aktivnosti u kojima ćete uživati. Primjerice, igranje društvenih igara vikendom, popodnevne šetnje, odlazak na igralište ili u park svaki dan ili nekoliko puta tjedno.
    3. Planirajte aktivnosti bez ekrana – primjerice, crtajte zajedno, isplanirajte jednodnevni izlet, šetnju prirodom, vožnju biciklima, igranje društvenih igara i slično.
    4. (Pokušajte) ne dati djetetu mobilni uređaj tijekom vanjskih aktivnosti (npr. tijekom šetnje, odlaska na piće i slično) – umjesto toga možete, primjerice, ponijeti njihovu omiljenu igračku koju ćete djetetu dati u slučaju javljanja dosade ili vaše potrebe za „minutom“ za sebe.
    5. Dogovorite dnevne limite vremena kojeg mogu provesti ispred ekrana – cilj je postavljanje zdravih granica i stjecanje zdravih navika djeteta.
    6. Započnite s postepenim smanjivanjem vremena kojeg mogu provoditi ispred ekrana – na taj način ćete smanjiti vjerojatnost javljanja otpora kod djeteta.
    7. Kod kuće osigurajte TECH-FREE vrijeme i prostor – primjerice, možete uvesti pravilo o ne korištenju modernih tehnologija (npr. mobitela, laptopa) 1-2 sata prije spavanja ili uvesti pravilo o nekorištenju mobitela za blagovaonskim stolom.
    8. Uključite dijete u dogovor oko pravila korištenja ekrana – neka dijete samo predloži dio dana kada će moći koristiti mobitel, igrice i slično, a u okviru dogovorenog vremena. Kada dijete sudjeluje u definiranju pravila veća je vjerojatnost da će se dogovora i pridržavati.
    9. Koristite aplikacije za upravljanje pristupom (tzv. parental control aplikacije) – na taj način moći ćete onemogućiti instalaciju neprimjerenih aplikacija, korištenje aplikacija koje mogu dovesti do dodatnih troškova ili ograničiti vrijeme korištenja interneta tijekom dana. Jednu od takvih aplikacija možete pronaći na sljedećoj poveznici:

    https://play.google.com/store/apps/details?id=master.app.screentime&hl=en&gl=US

      AUTORICA: Martina Podobnik, mag.act.soc.

      Predstava “BOKTE!”

      Predstava “BOKTE!”

      Predstava “BOKTE!”

      Udruga roditelja „Korak po korak“ partner je u novoj predstavi pod imenom „Bokte“ koja tematizira odnos roditelja i djece u razdoblju od njihovog rođenja do punoljetnosti. Pretpremijerna izvedba bila je 13. listopada, u Histrionskom domu, a premijera nas očekuje u nedjelju 24. listopada na istoj adresi.

      Producentica ove predstave je Svetlana Patafta, a predstavu su sufinancirali Ministarstvo kulture i medija RH i Ured za kulturu Grada Zagreba.

      Glavni likovi kroz čiju prizmu slušamo obiteljsku priču su arheologinja Ana i njezin muž krovopokrivač Boris skupa s njihovom djecom, blizancima, Malom i Malim.

      Seciranjem obiteljskih odnosa kroz različite životne faze ova predstava prikazuje kako se roditelji nose s odrastanjem svoje djece i kako se ta djeca nose s pritiscima odrastanja i preuzimanja odgovornosti za svoje odluke. Pokušavamo doći do korijena sukoba u obitelji koji najčešće leži u pretjeranoj potrebi za zaštitom – koja često rezultira razdorom među njenim članovima.

      Predstava je upravo zbog svoje tematske širine namijenjena odrasloj i mladoj publici jer kroz komične, svima prepoznatljive situacije unutar jednog doma nastoji prikazati odrastanje iz vizure djece i iz vizure roditelja.

      Više o predstavi možete pročitati na sljedećem linku: https://www.punakuca.hr/shows/bokte/ 

      Humani papiloma virus (HPV)

      Humani papiloma virus (HPV)

      Humani papiloma virus (HPV)

      Humani palpiloma virus je naziv za grupu virusa koji inficiraju kožu i sluznicu. Danas je poznato preko 150 tipova HPV-a, a od njih 40-tak inficira genitalni trakt muškarca i žene. Već se dugo zna da infekcija visokorizičnim tipovima HPV-a ( oko 15-tak tipova) može izazvati u preko 99 % slučajeva  rak vrata maternice, u više od 80% rak anusa, više od 60% rak rodnice, stidnice u žena, kao i rak penisa u muškaraca, a  u više od 20% su uzročnici i  tumora glave  i vrata.

      S obzirom na njihov potencijal za izazivanje zloćudnih promjena, podijeljeni su u dvije skupine:

      1. HPV visokog rizika, najčešće tipovi 16,18, ali i tipovi 31,33,35,39,45,51,52,56,58 koji izazivaju zloćudne promjene

      2. HPV niskog rizika, najčešće tip 6 ,11, ali i tipovi 40,42,53,54,57. Oni ne izazivaju zloćudne promjene već pojavu spolnih bradavica (šiljatih kondiloma) u genitalnom i analnom području.

      HPV infekcija je danas najčešća spolno prenosiva virusna infekcija što pokazuju i podaci da se  preko 60% osoba  inficira kod  prvog spolnog odnosa, a tijekom života preko 80% spolno aktivnih žena i muškaraca  bit će barem jednom izloženi HPV infekciji.

      Način prijenosa HPV-a

      Najčešći način prijenosa virusa je spolnim kontaktom i spolnim odnosom, dodirom sa sluznicom ili kožom anogenitalnog područja.

      Može se prenijeti i nespolnim načinom npr. s majke na dijete, korištenjem zajedničkih ručnika, autoinokulacijom, ali su  to samo sporadični, rijetki slučajevi.

      Kako se otkriva HPV infekcija

      Osobe koje imaju HPV infekciju najčešće to  niti ne znaju  jer nema vidljivih promjena, osim u slučaju pojave spolnih bradavica (šiljatih kondiloma) na spolovilu i perianalnom području, a koje mogu izazvati svrbež, pečenje, krvarenje.

      Ukoliko je osoba inficirana nekim od visokorizičnih tipova HPV-a, ona nema simptome, a HPV se tada može otkriti samo na ginekološkom pregledu kod uzimanja citološkog brisa rodnice i vrata maternice (PAPA test). Za konačnu potvrdu prisutnosti HPV-a, radi se  još jedan dodatni bris, koji se obrađuje vrlo preciznim molekularnim metodama u laboratoriju, kao potvrda prisutnog HPV-a.

       Liječenje

      Ne postoji specifičan lijek za liječenje HPV-a, nego se  liječe promjene koje je virusna  infekcija izazvala u organizmu.

      Ukoliko su dokazane spolne bradavice one se mogu uspješno  riješiti različitim metodama, ali s njima nećemo riješiti prisutnost HPV-a u organizmu, jer virus i dalje ostaje prisutan ispod  kože ili sluznice, tako da se kondilomi mogu ponovo pojaviti, pogotovo kod pada imuniteta stresova, bolesti itd.

      Promjene na stanicama vrata maternice, kao posljedice infekcije  visokorizičnim tipovima HPV-a, mogu se uspješno liječiti, ali je preduvjet da se redovno ide na ginekološke  kontrole, primjenjuju postupci ovisno o dobi  pacijentice te se na taj način infekcija drži pod kontrolom i sprječava napredovanje prema karcinomu.

      Prevencija HPV infekcije

      1.Edukacija i podizanje znanja i svjesnosti o posljedicama infekcije visoko-i nisko-rizičnim tipovima HPV-a.

      2.Cijepljenje protiv HPV-a. Zadnjih 15 g uspješno se primjenjuje cjepivo ( u početku 4-valetno, zadnjih 5 g  9-valentno) koje sprječavaju infekciju 7 najčešćih visokorizičnih tipova HPV-a (HPV tipovi 16, 18, 31, 33, 45, 52 i 58), kao i 2 najčešća uzročnika spolnih bradavica  (tip 6 i 11).

      Danas imamo cjepivo protiv HPV infekcije koje se koristi u zaštiti od razvoja 6 vrsta karcinoma ( vrat maternice, rodnica, stidnica  kod žena, penilnog karcinoma u muškaraca, kao i anusa i orofaringaelnog karcinoma (usne šupljine, nepca, stražnjeg dijela grla, jezika, mandula)  u oba spola, uz  zaštitu i od pojave spolnih bradavica.

      U Hrvatskoj je besplatno cijepljenje za učenike 8.razreda osnovnih škola  kada je imunološki odgovor organizma najbolji, ali prije stupanja u spolne  odnose. Cijepiti se može do 25.g, a mogu ga primiti i osobe koje su stupile u spolne odnose, samo, u to slučaju, ukoliko je neki od tipova virusa iz cjepiva već prije ušao u organizam, tada nema zaštite od tog tipa, ali ostaje zaštita od ostalih tipova HPV-a u cjepivu.

      Dugogodišnja uporaba cjepiva u cijelom svijetu, kao i objavljena  stručna literatura o dokazanoj djelotvornosti cjepiva, pokazala je da je cjepivo sigurno, djelotvorno i s dugotrajnom zaštitom.

      3.Odgovorno spolno ponašanje, osobito mladih. Razvijanje samopoštovanja i vještina za zdrave izbore i odgovorno spolno ponašanje (odgađanje ranog stupanja u spolne odnose, izbjegavanje mijenjanja spolnih partnera, osobito visokorizičnih spolnih partnera, kao i nezaštićenih spolnih odnosa). Što se tiče uporabe kondoma u zaštiti od HPV-a, on neće pružiti potpunu zaštitu, budući da ne pokriva sve dijelove kože i sluznice koji mogu biti inficirani. Međutim, uporaba kondoma se svakako  preporučuje jer smanjuje mogućnost  prijenosa drugih tipova HPV-a, ali i drugih spolno prenosivih infekcija.

      4.Redoviti ginekološki pregledi  nakon početka spolne aktivnosti.

      AUTORICA: Prim.mr.sc. Nives Šikanić Dugić, dr.med. spec.ginekolog